AGNOETI, monofizitska sekta 6. st. Pristaše ove sekte zovu se i temistijanci po Temistiju, đakonu aleksandrijskom, koji je njezin začetnik. On je naime na osnovu evanđelja sv. Marka, 13, 32, Iv., 11, 34 i drugih nekih mjesta Sv. Pisma Kristu pridijevao neznanje. Teolozi kao i historici nisu sve do najnovijeg vremena bili na čistu, u kojemu je smislu ta sekta pridijevala Kristu neznanje. Velika većina pisaca držala je, da su agnoeti ili temistijanci bili monofiziti u strogom smislu i da su prema tomu govoreći o neznanju Kristovu nužno imali na umu i njegovo božanstvo. Njemački dogmatičar Dr. Pohle piše: »Otkako je Jos. Marić (De Agnoetarum doctrina, Zagreb 1914) dobrim dokazima pokazao, da temistijanci potječu iz sekte Severa, patrijarha antiohijskoga, koji je u posve ortodoksnom smislu razlikovao dvije naravi u Kristu, lako je shvatiti, da su agnoeti, budući da nisu ispovijedali pravi monofizitizam, neznanje ogradili isključivo na ljudsku dušu Kristovu« (Lehrbuch der Dogmatik, Paderborn 1921, 2., str. 123). Marić je naime dokazao, da je papa Grgur Veliki pod konac 6. st. ovu sektu osudio kao krivovjernu zato, jer je ljudskoj Kristovoj duši pridijevala neznanje. Isti papa kao i drugi pisci onog vremena uče, da duša Kristova, uzevši ljudsku narav iz soteriološkog motiva, t. j. radi otkupljenja ljudskoga roda, nije poprimila i ljudsko neznanje, kao što je Krist iz istoga motiva uzeo na sebe ljudske patnje, nego da je duša Kristova radi svoga hipostatskoga sjedinjenja, t. j. radi svojega sjedinjenja u božanskoj osobi, bila prosta od ljudskoga neznanja. Ovo mišljenje Marićevo prihvatili su svi teolozi, historici i pisci povijesti dogmi, kada je izašlo drugo djelo dra. J. Marića: Das Menschliche Nichtwissen kein soteriologisches Postulat, Zagreb 1916.

LIT.: Lexikon für Theologie und Kirche, Freiburg i. Br. 1930, I., str. 142; J. Marić, De Agnoetarum doctrina, Zagreb 1914.