AGNELLO, mletački dužd (811—827) iz porodice Parteciaca, prvi je od duždeva, koji je stolovao na Rialtu, otočiću na laguni, oko kojega su bili drugi nastanjeni otočići, iz kojih je nastala današnja Venecija. Tada je mirom u Aachenu (812) Karlo Veliki vratio Bizantu osvojene krajeve Venecije, uz neke druge, a bizantski mu je car priznao naslov cara. Agnello Parteciaco i njegovih šest nasljednika iz iste porodice priznavali su bizantsku vlast, pa je A. 814, prilikom promjene na bizantskom prijestolju, poslao u Carigrad svoga sina Justinijana, a 820 svoga unuka Agnella zajedno s njegovom ženom, Grkinjom, Romanom. Međutim je za odsutnosti Justinijanove uzeo A. za sudužda drugog svog sina Ivana. Uto se vratio Justinijan, koji je u Carigradu dobio naslov hypatosa, i prisilio oca, da skine Ivana sa časti sudužda i da za suduždeve uzme njega i njegova sina Agnella. Ivan bude prognan u Carigrad. Dužd A. dade obnoviti gradove Heraclianu i Chioggiu, koji su bili razoreni u ratu između Pipina i dukata, i osnova (819) benediktinski samostan S. Ilario kod Gambarare, gdje su pokopani on i njegov sin Justinijan. Tada je car Leon V. darovao Agnellu tijelo sv. Zaharije i novaca, da podigne samostan i crkvu. A. sagradi ženski samostan sv. Zaharije i duždevsku kapelu S. Teodoro, u kojoj je 828 bilo provizorno postavljeno tijelo sv. Marka, kad su ga krišom donijeli iz Aleksandrije. Najvažnija njegova gradnja je duždev dvor, na mjestu, na kojem se i danas nalazi.

LIT.: Romanin, Storia di Venezia, I.; Molmenti, Storia di Venezia nella vita privata, I., Bergamo 1905; H. Kretschmayr, Geschichte von Venedig, I., Gotha 1905.