AGLABIDI, dinastija kairuanskih kalifa (800 do 909). Osnivač te dinastije bio je Ibrahim ibn al-Aglab, koji je primio 800 od Harun ar-Rašida za godišnji danak u nasljednu vlast grad Kairuan s Tunisom, zapadnim Tripolisom i istočnom Algerijom. Doskora se taj emirat razvio u veliku pomorsku vlast. Odlučni je korak učinio Zijadat Alah, kad je na poziv bizantskoga generala Eufemija poslao 827 svoje brodovlje, da pokori Siciliju. Arapi se iskrcaše u Mazari, južno od Lilibeja; 831 zauzeše Palermo, 842 Mesinu, 859 Castrogiovanni. Kad pade 878 i Sirakuza, bila je njihova gotovo cijela Sicilija osim Taormine.

Međutim su proširili svoje pohode i na južnu Italiju. Napulj ih pozva u pomoć protiv Beneventa 837; malo zatim povedoše se dvije protivne stranke u Beneventu za napuljskim primjerom. Već 839 izgubiše Bizantijci Tarent, 841 Bari. Idućih 30 godina bijahu jadranske obale izložene arapskim zulumima. Međutim su Saraceni zavladali i Tirenskim morem. 846 pristadoše čak na ušću Tibera i opljačkaše baziliku sv. Petra u Rimu. Istina, udružena flota Napulja, Amalfija i Gaete uništila je 849 veliko njihovo brodovlje, koje je opet krenulo prema Rimu, ali je to ostala epizoda. Tek 871 pođe franačkom caru Ludoviku II. za rukom, da poslije četirigodišnje opsade, u kojoj je na kraju sudjelovalo i hrvatsko brodovlje, osvoji Bari; no izdajstvo vojvode beneventskoga onemogući dalje uspjehe. Poslije Ludovikove smrti ote bizantski car Vasilije I. Francima 876 Bari i nastavi njihovu ofenzivu protiv Saracena. 880 zauzmu njegove čete Tarent, a do 886 oslobode još i ostali dio južne Italije. Tirenskim su pak morem i dalje nesmetano gospodarili Afrikanci. 876 opustošiše rimsku Kampanju »kao skakavci«; 877 razoriše sela i gradove do Rima; 878 morao je papa Ivan VIII. pristati na godišnji tribut. Kampanjski su ih gradovi doduše otjerali 882 s Vezuva, ali se zato neprijatelj još iste godine naselio na Gariglianu i odanle kroz 33 godine nemilice harao srednjom Italijom. Na početku 10. v. obnovila se opasnost i na jugu. Ibrahim II. osvoji 902 Taorminu i prijeđe Mesinski tjesnac. Već se hvastao, kako će uništiti »grad matoroga starca Petra«, Rim, kad ga za opsade Cosenze snađe nagla smrt. Vojska se vrati u Afriku, pa dok se dinastija istrebljuje u bratoubilačkim borbama, dižu se Berberi, uzbuđeni šiitskom propagandom, i protjeraju 909 posljednjega Aglabida, Zijadat Alaha III., koji se skloni u Egipat.

LIT.: Encyclopédie de l’lslâm pod A.; G. Lokys, Die Kämpfe der Araber mit den Karolingern bis zum Tode Ludwigs II., 1906; Ch. Julien, Histoire de l’Afrique du Nord, 1931; M. Amari, Storia dei Musulmani di Sicilia, 3 sv., 1854—1872; J. Gay, L’Italie méridionale et l’empire byzantin 867—1071, 1904; L. Hartmann, Geschichte Italiens im Mittel alter, 1911.