AGITACIJA (lat. agitare »tjerati«) je djelatnost oko širenja izvjesnih ideja, ili predobivanje ljudi za neku ideju. Za razliku od propagande, koja znači širenje većeg kruga ideja, čitavog jednog nazora na svijet, a. znači širenje jedne ideje ili uskog kruga ideja među veći broj ljudi.

A. je nerazdvojna od svakog socijalnog pokreta, bio taj pokret demokratski, nacionalistički, radnički ili seljački, manje ili jače organiziran. Ako tko želi za svoje ideje predobiti manji ili veći krug ljudi, mora upotrijebiti različne metode i sredstva, kako bi se i ostali ljudi predobili za te ideje. Ta je djelatnost upravo a.

Mnogi teoretičari smatrali su, da je za soc. pokrete dovoljna samo a. i propaganda, na pr. Lavrov (v.) svojom teorijom »kritički mislećih ličnosti«. Iskustvo svih velikih soc. pokreta pokazuje međutim, da to nije tako. Ipak je uloga a. zamašna.

Osobit značaj ima a. kod socijalnih pokreta u Americi, gdje ona poprima metode poslovne reklame. A. uopće ima dosta sličnosti s reklamom.

Oblici a. su mnogobrojni: živa riječ, pismo, slika, govor, pjevanje, knjiga, kazališna predstava, film, letak, plakat, radio-emisija. Veći socijalni pokreti imadu posebne grupe i štabove stručnjaka za a. i propagandu.

U našem je narodu pojam a. usko spojen s pojmom izbora: izborna agitacija. Utoliko a. znači isto, što i starija riječ »kortešacija« (v.). Agitaciju seljačke stranke u Hrvatskoj označio je Stjepan Radić za razliku od izborne agitacije (kortešacije) ostalih stranaka apostolatom.

LIT.: Članak Harolda D. Laswella o a. u Encyclopaedia of Social Sciences, New York.