ABBAYE DE CRÉTEIL, književno društvo u Francuskoj. G. 1906 mladi pjesnici G. Duhamel, R. Arcos, Ch. Vildrac i G. Chennevière zakupiše u mjestu Créteil na rijeci Marni stari dvorac, koji nazvaše opatijom, da bi u njemu samostanski živjeli, baveći se književnim radom. J. Romains i Luc Durtain bili su česti gosti créteilskih pustinjaka. Abbaye nije izdala manifesta. Pjesnik je slobodan, da radi po svome nadahnuću. Međutim jedno ih je spajalo: ljubav za život u svim njegovim oblicima, propovijedanje ljudskog dostojanstva i socijalne pravde. Pomirbeno su djelovali na otupljivanje oštrica u protivničkim književnim taborima. Naturalizam su prihvatili radi njegova isticanja objektivnosti, simbolizam zbog kulta duše i intuicije, romansku i neoklasičnu školu radi jasnoće i reda, naturalističku školu Jammes-a i grofice De Noailles zbog virgilski čistog poimanja prirode. Poeziji i riječi htjeli su povratiti iskonsku čistoću, pa su se ugledali na narodnu poeziju. Bergsonova filozofija vitalističkog elana, poetski oblikovana u Whitmanna i Verhaerena, odjeknula je u njihovim radovima, punim optimizma i vjere u središte svega, čovjeka.

Abbaye je imala svoju tiskaru, gdje je štampano 20 knjiga. U siječnju 1908, nakon 14 mjeseci zanosna rada, Abbaye je raspuštena.

LIT.: M. L. Bidal, Les Ecrivains de l’Abbaye; G. Duhamel, L’Abbaye (Art libre, ožujak, 1921); Ch. Sénéchal, L’Abbaye de Créteil, 1930; B. Mahn, De l’Abbaye de Créteil au Désert de Bièvres (Micromégas, 10. IV. 1937).