AGAVA (Agave), por. sunovrati (v.). Kao višegodišnje zeljaste biljke dostižu agave vrlo veliku starost i veličinu, pa se obično drži, da cvatu svake 100. godine. Radi sporog rasta nadzemne stabljike listovi su smješteni u prividnoj ružici, obično jako produženi, mesnati i debeli, s jače ili slabije razvijenim bodljikama. Raznobojni se i ljevkasti cvjetovi razvijaju samo na višegodišnjim primjercima, i to u bogatim cvatovima, koji s gornjim dijelom stabljike naglo izrastu i po nekoliko metara u dužinu. Brojne vrste ovoga roda rastu u Mexiku, u Južnoj Americi i u južnim dijelovima Sjeverne Amerike. Mnoge vrste dolaze i u kulturi, kojom su prenesene i u druge zemlje, gdje su se posve udomaćile; tako se udomaćila kod nas u Dalmaciji i u ostalom Sredozemlju A. Americana L. Agave su vrlo korisne, i to najviše kao biljke, koje daju vrlo dobra biljna vlakanca.

Najvažnije su A. sisalana Perrine, A. cantala Roxb. i A. fourcroydes Lemaire. Neke služe i za hranu, kao lijek i t. d. Korisna je i prije spomenuta A. Americana, koja odvojenim oblikom svojih velikih i mesnatih listova daje u vrijeme cvatnje naročitu fizionomiju sredozemnim krajevima. Vlakanca su te biljke vrlo podesna za izradbu finih pletiva, napose čipaka, koje se mnogo proizvode na više mjesta u Dalmaciji. Mnoge se agave zbog lijepih oblika odgajaju u staklenicima i u sobama kao ukrasno bilje. F. K-n.

U Americi se iz batva nekih agava dobiva šećerni sok, koji se u Meksiku ukuhava u sirup (mimiahuatl) ili se upotrebljava za produkciju alkoholnog pića (pulque). Po opisima Evropljana (J. Menschl, 1913) pulque ima okus kao rasol sa nešto jabučnog vina. Narod u Meksiku pije pulque u velikim količinama; današnje vino od agave (pulque fuerte) sadržava: alkohola 4.38%, manita 5.6%, dekstrina 3.3%, običnog šećera 0.2% i jabučne kiseline 0.54%. Osim toga peče se osobita rakija (mescal). Mlado lišće agave služi i kao povrće. E. M.