AGAPET I., sv., papa (535—536). Na molbu ist. gotskoga kralja Teoda(ha)ta pošao je u Carigrad, da ga zagovara u cara Justinijana, ali mu je trud bio uzaludan. Ipak je u toj prigodi polučio, da se s carevom privolom makne s patrijarške stolice carigradske potajni monofizit Antim, štićenik carice Teodore. Umro je u Carigradu (22. IV. 536), a tijelo mu je prevezeno u Rim.

A. II., papa (946—955), vladao je u teško doba prevlasti spoletskoga vojvode Alberika II. i ljutih stranačkih borba u Rimu. Apostolskim autoritetom izravnao je mučan spor zbog reimske metropolije, provodio reforme redovnika, išao na ruku Otonu I., koji je radio na crkvenoj organizaciji slavenskoga kraja buduće magdeburške nadbiskupije.

LIT.: Fliehe et Martin, Hist, de l’Égl., sv. 4. i 7., 1940; Lexikon für Theol. und Kirche, 1930.