AGANOOR POMPILJ, Vittoria, * Padova (od oca Perzijanca) 1855, † Rim 1910, talijanska pjesnikinja. Najbolje pjesme sabrala je kasno u zbirci Leggenda eterna (1900), koja sadržava intimnu povijest duge, duboke i nesretne ljubavi u spontanim i savršenim stihovima. Djelomično se smirio njezin duh, pošto se udala (1901) i u braku našla utjehe za izgubljenu mladost. To se novo raspoloženje duha odrazuje u drugoj zbirci pjesama Nuove liriche (1908). Njezin je mali ljubavni kanconijer jamačno najljepši, koji je ikada spjevala jedna Talijanka (B. Croce). Njezina se poezija svidjela i kod nas, pa su je prevodili (na pr. A. Makale, Odreka, Prosvjeta XV., Zagreb 1906) i pisali o njoj.

BIBL.: V. A. P., Poesie complete, a cura di L. Grilli, III. izd., Firenze 1927.

LIT.: G. A. Borgese, La vita e il libro, II., Torino 1911; B. Croce, La letteratura della nuova Italia, II. knj. III. izd., Bari 1929; P. Moretta, V. A. P., Teramo 1921; A. Alinovi, V. A. P., Milano 1921; A. Galletti, Il Novecento, Milano 1935; Jakša Čedomil (J. Čuka), V. A., Prosvjeta X., Zagreb 1901.