AGA (tur. aga — čitaj a’a; ist.-tur. »stariji brat«). U osmanskoturskom riječ aga ima više značenja. U prvo vrijeme bio je to visoki naslov. Na sultanovu dvoru imali su taj naslov visoki dvorski časnici: rikab agalari, vrhovni konjušar, bostandži-baša i t. d., i službenici u haremu: kezlar agasi, kara agahar, ak agalar. U vojsci je taj naslov nosio janičarski zapovjednik (yeniceri agasi) i drugi časnici. Kasnije je davan i nižim časnicima do kapetana. U devetnaestom stoljeću uživaoci kmetskih selišta (ranije sahib-i erz) u Bosni nazivaju se u agrarno-pravnim spomenicima agama. Inače se u Bosni i u drugim krajevima tako naziva niže plemstvo. Izuzetno su imali taj naslov i slobodni seljaci, većinom islamizirani, vojnički i poluvojnički redovi. Sada se u Bosni riječ aga upotrebljava i za domaćina kuće, a u nekim se krajevima, kao na pr. u Posavini, javlja i prvotno značenje, t. j. stariji brat.

LIT.: Dr. Ć. Truhelka, O porijeklu bosanskog agaluka, Sarajevski List II. V. 1912; Id., Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni, Sarajevo 1915.