AFTARTODOKETI, sekta onih monofizita 6. st., koji su učili, da postoje dvije naravi u Kristu, ali su se služili terminologijom monofizita, t. j. uzimali riječ narav i osobu tako, da su govorili i pisali o jednoj naravi, a mislili time jednu osobu, da se ograde protiv nestorijanaca, koji su učili, da su u Kristu ne samo dvije naravi, nego i dvije osobe. Začetnikom te sekte je Julijan, biskup iz Halikarnasa, koji je protiv patrijarhe antiohijskog Severa i patrijarhe aleksandrijskog Teodozija učio, da je tijelo Kristovo radi svoga hipostatskog sjedinjenja (t. j. sjedinjenja čovječanske naravi u božanskoj osobi Kristovoj) bilo nepokvarljivo. Krist je imao otkupiti čovječanstvo od pokvarljivosti, pa je prema tomu i sam morao biti nepokvarljiv. Pristaše te sekte zovu se i gajaniti po svom biskupu Gajanu, koga su slijedili u borbi protiv spomenutog aleksandrijskog patrijarhe Teodozija. Riječ a. dolazi od grč. a »ne«, phtheirein »kvariti«, dokein »misliti«.

LIT.: J. P. Kirch, Kirchengeschichte, Freiburg i. Br. 1930, I., str. 666; Marić, De Agnoetarum doctrina, Zagreb 1914, str. 39—40.