AFGANISTAN, zemlja Afgana, zove se tako od 18. st., otkad njom vlada to pleme. Leži na sjeveroistoku Iranske visoravni, gdje se sastaju centralnoazijska visočja; znamenit je kao razmeđa iranskoga, indijskoga i mongolskoga življa, a i zato, što se ondje sastaje južnoazijsko i sjeverno-azijsko nizozemlje najnižim sedlima. Granica je na sjeveru Amu-Darja, na istoku Pamir, od koga se odjeljuju dvije kose u Hindu Kush, koji je u sjevernom svom dijelu granica; od njega polazi ona na jugozapad do Kojak-sedla, dalje prema Baludžistanu, ide na zapad, a onda preko Hamuna do Amu-Darje. Siromašna zemlja, igra veliku ulogu kao granica sovjetskih i britanskih interesa; SSSR se 1921 odrekao aspiracija na Afganistan priznavši mu nezavisnost, i otad dolaze evropski mjernici u zemlju, pa se A. pomalo evropeizira. Afganistan je uza sve rivaliziranje Britanaca i Sovjeta ostao do u najnovije vrijeme slabo poznat, Evropljanima i njihovoj civilizaciji zatvoren. A. ima 5 pokrajina (Herat, Kabul, Kandahar, Katagan, Mezar) i nezavisne vladine okruge (Farrah, Meimene, Simat-i-Janubi, Simat-i-Mashriqui). A. ima 650.000 km², a oko 7,000.000 stan. Hrptenicu A. čini Hindu Kush (Koh-i-Baba 5140 m), na sjeveru ga prati praporna i pješčana ravan slična Turanu, te je natopljena rijekama, koje dolaze sa Hindu Kusha. Na istoku odijeljen je jedan dio oazama u granitu i gnajsu (Sefid Koh 4760 m); zapadni je dio A. tercijeran. Tu se diže Gol Koh (4530 m), koji odvodi rijeku Helmand (Hulmend) u baru Hamun. Djelomično niski krajevi, sada pusti, bili su nekad lijepo obrađeni. Na jugu je A. ograđen vapnenom pustinjom Dasht-i-Margo i pješčarom Registab. Na istoku odvaja se od industrijskog kraja britanskog Sulajman-gorja. Amu-Darja prati A. sa sjevera, u sredini zemlje teče kroz Seistan spomenuti Helmand, prema zapadu ide Hari Rud, ali se gubi u pješčari; u Ind teče rijeka Kabul. Preko Hindu Kusha vodi sedlo Chawak (3600 m), na granici Brit. Indije ima sedlo Khyber (1030 m) i Nuksan (5050 m), na granici Baludžistana Khojak (2200 m). Najznatnije je je sedlo između Kabula i Brit. Indije Banian, stari »indijski put«. Klimatski su odnosi u tom visokom kraju, a daleko od mora, ekstremni, ali zdravi; suša vlada gotovo u čitavoj zemlji, a osobito na Amu-Darji i u Seistanu. Grad Kabul, koji leži 1760 m nad morem, ima samo 285 mm kiše; nigdje nema više kiše od 400 mm, a veliki baseni na jugozapadu osuše se posvema. Znatne su amplitude temperature: zimi —24° C do —26° C, a ljeti +35° C do +48° C. Kabul koji je zaštićen gorama sa sjevera, ima u siječnju —0,1° C, a u srpnju +24, 8° C. Zimi nosi vjetar nešto snježnih pahuljica preko Hindu Kusha. Ljeti se ugrijava tlo na jugu tako žestoko, da južni vjetrovi gube svoju vlagu već u Baludžistanu, samo na jugoistoku ima nešto kiše. U Kandaharu vladaju ljeti jake oluje, dok je zima gotovo bez snijega. Rasprostranjenost bilja vrlo je različna; sjever i jugoistok je stepa pa se zato ondje razvilo stočarstvo, koje je glavno vrelo privrede. Oko Hamuna i Seistana ima datuljnih paoma, u riječnim dolinama ima drvoreda uz rijeke, i to od topole, šipka, gloga, Pinus Pinea, koja se goji i u voćnjacima uz drugo voće. U novije se vrijeme sade vinova loza i dinje, pa nekoje voćke. Maslina raste divlja. Visine su gole, ali ima ipak lijepe crnogorice, napose na Sefid Kohu, gdje ide šuma do 3350 m. Većih šuma ima malo, i to u istočnim krajevima, rijetke su šume hrasta, tise, platane, jele, bora i borovice. Na pašnjacima se javlja u proljeće mak, perunika i tulipan, a na Sulajman-gorju raste poznati malajski Cedrus Deodara. Životinjstvo se u A. dijeli uglavnom na dvoje: na zapadu su stepske životinje (glavni predstavnik je gazela), a na istoku gorske životinje. Uopće je fauna oskudna radi nepovoljnih klimatskih prilika. Domaće su životinje koza, ovca, konj i zebu. Rudno je blago dosta razgranjeno, specijalno oko Hindu Kusha, gdje se nalazi nešto zlata; ima velikih rudnika srebra, kod Baniana su željezni i bakreni rudnici, dok se u starim zapuštenim rudnicima nalazi i olovo. Osim toga nalaze u novije vrijeme smeđeg ugljena, soli, petroleja i sumpora; u Badakshanu ima poznati lapis lazzuli, osim toga ima vrlo lijepih rubina i tirkiza. Današnje stanovništvo, Afgani doseliše se iz Sulajman-gorja u 15. st. a alarodijske su rase. Čisti afganski Turko-Iranci (3,000.000) stanuju u južnoj sredini A., na zapad od Kandahara, a nižu se uskim trakom na sjeveroistoku od Kabula; dijele se na Durane, Ghilzaije i Kafire. Na istok ovima stanuju Afganci, koji imaju arijske krvi od susjednih Indijaca. Na zapad Banianu do Herata niz rijeku Hari Rud izmiješani su vrlo s mongolskim plemenima, a dijele se na Hazare i Aimake. Na krajnjem sjeveroistoku i uopće do međe države Iran stanuju Tadžici, starosjedioci afganski (2,000.000). Napokon sjever zapremaju turska plemena (3,000.000). Stanovnici A. su velikom većinom muslimani suniti, ljudi neprijatni, tvrdoglavi, svaki od njih oboružan, svaki grad, svako naselište tvrđava. Dvije trećine Afgana govori svoj jezik, koji zovu pashtu, ali je službeni jezik perzijski. Osim toga govore u plemenu Aimak turski. A. je emirat, priznat od Velike Britanije 8. VIII. 1919 kao nezavisan, ali je još posve ovisan o Velikoj Britaniji. Kako je zemlja gorovita, to je treba natapati, a onda rodi indigom, dobiva se assa foetida, ricinovo ulje, jabuke, kruške, badem, breskve, dunje, kajsije, šljive, višnje, mogranj, grožđe i dud, što se sve izvozi u susjednu Indiju. Znamenita je ovca sa steatopigijom, ona je hrana stanovništvu, a krzno se izvozi. Kabul je središte industrije, Kandahar ima predionice pamuka, a sve tvornice pripadaju državi. Saobraćaj vrši se samo cestama, koje spajaju sva veća mjesta u državi, promet vrše dvogrbe deve i konji. Željeznica uopće nema. Glavni su gradovi spojeni telefonom, bežični brzojav ima 4 postaje. Jedinica novca je 1 Afgan (10 g srebra), koji se dijeli na 100 pula. U starom vijeku A. je najprije pod indijskim, a onda pod perzijskim utjecajem. Od Aleksandra Velikoga dolazi u dodir s Grcima. U 7. st. zauzeše ga Arapi, u 13. Tatari, početkom 16. st. dođe pod vlast Velikoga Mogula, 1747 je samostalna monarhija, u 19. st. odbojna država (état-tampon) između Velike Britanije i Rusije. G. 1879 dobije Vel. Britanija Khyber-sedlo i kontrolu nad vanjskom politikom A. God. 1931 ugovorom sa SSSR A. je ustavna monarhija, kojom vlada parlamenat i senat. Vojska broji 60.000 ljudi.

LIT.: E. Trinkler, Afghanistan, eine landeskundliche Studie, Gotha 1928; Sirdar Iqbal Ali Shak, Afghanistan of the Afghans, London 1928; M. Pernot, En Asie musulmane, Pariz 1927; R. Furon, L’ Afghanistan, Géographie, Histoire, Etnographie, Voyages, Pariz 1926. M. Š.

Povijest. Današnji se A. nalazi na mjestu starih perzijskih pokrajina Sarange, Areje, Arahozije, Gandarite, Satagide i Baktrije (prema Herodotu). Poznat nam je naročito iz pohoda i osvajanja Aleksandra Velikoga 330—329 pr. Kr. Ostaci su ove Aleksandrove okupacije od njega osnovani gradovi Aleksandrija Arahozijska (Kandahar), Aleksandrija Arijska (Herat). Kad je stvorena partska država, pripao joj je veći dio ovih krajeva, osim sjevernih i istočnih oblasti, gdje se morala boriti s mjesnim dinastijama iz vremena diadoha. G. 196 osvoji spomenute pokrajine baktrijski kralj Demetrije. G. 140 osvojiše Baktriju barbari, dok su krajevi na jugu Hindustana ostali u nekoliko malih grčkih državica. G. 90 osvoje A. Kušani iz kineskog Turkestana, koji ostadoše u dijelu A. sve do 10. st. Od 226 pos. Kr. pripali su zapadni krajevi A. perzijskoj državi Sasanida. Međutim su se iz Arahozije širili njezini stočarski stanovnici Pakti ili Pahtan, ili, kako su ih zvali Perzijanci, Afgani, pod svojom starom plemenskom upravom i plemenskim uređenjem prema ostalim krajevima. Uto su u 7. st. pos. Kr. Arapi osvojili južni A. i njegovo stanovništvo obratili na islam. Politički bio je sada osvojeni dio A. pod istom arapskom upravom, pod kojom je bio i od njih osvojeni dio Indije. U 10. st. počeše od vremena na vrijeme pobune arapsko-indijskih namjesnika protiv kalifa, jer su mnogi željeli da postanu samostalni vladari. Tako je krajem 10. st. Subuktaghin (976—997) postao vladar Ghaznija (Ghaznah) i osnovao dinastiju. Njegov sin Mahmud osvojio je velik dio Indije, uzeo Badakhshan, Turkestan i Perziju. Na njegovu dvoru boravio je i pjesnik Firduzi. Poslije njegove smrti izgubiše njegovi nasljednici zemlje osvojene na zapadu. Tako je 1186 konačno bila srušena dinastija, koja je vladala preko jednog stoljeća. Od ostalih dinastija istakli su se Ghoridi u Hindustanu, zatim Kart (1245—1389). U 13. i 14. st. razorili su Džingis kan i Tamur posvema stare kulture u A., seleukidsku i na njoj izgrađenu arapsku. Kasnije je zemlja naizmjence pripadala Perziji i velikim mogulima u Delhiju. Poslije umorstva perzijskog šaha Nadira osnova Ahmed Kan Abdali Afgansku državu (1747), koja je obuhvatala krajeve od Oksa do Indijskog oceana. Međutim su unutrašnje borbe rastakale novoosnovanu državu. U takvim prilikama zamoli 1838 Šuda al-Muluk, potomak Ahmeda, Englesku za pomoć protiv pretendenta Dost Muhameda. Tada prodriješe engleske čete sve do Kabula i postaviše Šudu za vladara, a za njegovu zaštitu bude obrazovan kod kraljevskog dvora kod Kabula, Balahissar-a, utvrđeni tabor. Međutim se protiv Engleza podigoše 1841 Afganci, ubiše engleskog predstavnika Managhtena, zatvoriše klance, napadnuše Engleze i druge Evropljane u Kabulu, te je od njih tek 20 ljudi moglo da umakne u Indiju. Ustanici ubiše i Šudu al-Muluka. Da kazni pobunjenike, poduze indijski guverner Ellenborough 1842 ekspediciju na A. Njegovi generali potukoše vođu ustanka Akbara, sina Dost Muhameda, oslobodiše zarobljenike i taoce, popališe Kabul i Istalif, zemlju opustošiše, i pošto su tako kaznili Afgance, postaviše za vladara Dost Muhameda, a onda napustiše A. Iza toga sklopiše Englezi s Dost Muhamedom 1855 i 1857 ugovore i dadoše mu novčanu potporu. Dost Muhamed imao je još dosta posla, dok je svladao svoje protivnike i konačno ponovo ujedinio A. Umro je 1863. Poslije smrti Dost Muhamedove nastadoše borbe za prijestolje između njegovih sinova, za kojih se Engleska nije vojnički uplitala. Te su borbe potrajale sve do 1869, kad je konačno pobijedio Šir Ali. Tada ga je priznala Engleska i odredila mu novčanu pomoć. Međutim su reforme Dost Muhamedove, a u prvom redu siljenje vazala, da dadu redovitu vojnu pomoć, dovele do nezadovoljstva protiv njega, do ustanaka, kojima se priključio čak i njegov sin, koji je vladao u Heratu. Šir Ali svlada svoje protivnike, ali zatraži od Engleske, da stupi s njim u savez za navalu i obranu, da tako osigura svoju vlast u zemlji i da se osigura protiv Rusa, koji su prijetili sa sjevera. Kad je to tadanja liberalna engleska vlada odbila, stade se Šir Ali otvoreno približavati Rusiji. U takvim prilikama Engleska, da osigura svoj utjecaj u A., zaposjedne u veljači 1877 grad Kvetu u južnom A. i spoji ga željezničkom prugom s dolinom Inda. Kad je iza toga Šir Ali uz najprijateljskije postupanje prema Rusiji istakao svoje neraspoloženje prema Engleskoj, pređoše 21. XI. 1878 tri engleske vojske granicu A. i počeše rat protiv njega. Do kraja studenoga zaposjednuše Englezi najvažnije strateške točke A. Rusi nisu smatrali, da treba da uđu u rat s Englezima zbog A. Šir Ali pobježe na sjever, u Turkestan, gdje umre 21. II. 1879. Njegov sin Jakub Kan sklopi s Englezima mir (19. V. 1879). On ustupi Englezima Kvetu i klance, koji vode iz sjeverozapadne Indije u Afganistan, a oni mu zato odrediše 60.000 funti godišnje. Osim toga obeća Jakub Kan, da će primiti u Kabul jednog britanskog rezidenta. Ali malo zatim bi engleski rezident u Kabulu umoren (3. IX. 1879). Sada su Englezi ponovo provalili u A., prisilili Jakub Kana na ostavku i poveli ga sa sobom u Indiju. Pošto su Englezi kod Ghazni-a porazili Muhameda Kana, koji je bio na čelu ustaša, priznadoše za vladara unuka Dost-Muhamedova, Abd ar Rahmana, koji je živio u Samarkandu pod ruskom zaštitom i koga su gorska plemena na Hindukušu isklicala za vladara, a 22. VII. 1880 izabrala ga na to jedna skupština afganskih poglavica u Kabulu za afganskog emira. Iza toga povukoše se Englezi iz A. Međutim su se u A. nastavile borbe između Abd ar Rahmana i Ejub Kana, koga je bio njegov brat Jakub postavio za namjesnika u Heratu. U teškim borbama, a uz izdašnu englesku vojnu pomoć, napredovaše Abd ar Rahman, kome pođe za rukom da konačno porazi Ejuba kod ruševina starog Kandahara, 22. IX. 1881. Iza toga prizna i Herat Abd ar Rahmana za emira, a Ejub pobježe u Perziju. Međutim je Rusija, videći odlučni nastup Engleske i njeno pomaganje novog emira, prodrla iz Merva prema visoravni Pamir i prisilila emira, da joj 1886 ustupi Penšdeh, a 1887 i kraj između Kuška i Murgaba. S druge strane htjela se osigurati i Engleska. Ona sklopi s emirom 12. XI. 1893 t. zv. »Durand agreement« (nazvan po pregovaraču sir Mortimeru Durandu) u Kabulu, na osnovu kojega joj emir ustupi sva prijeporna područja (Bedšur, Svat, Tšitral, Vaziristan) i Čaman. Engleska je za to povisila za polovicu svoj godišnji doprinos emiru i prepustila mu Asmar i Vahan. 1895 ustupila je indijska vlada A-u Kasiristan. Ma da je 1895 Rusiji bilo priznato od strane Engleske ustupanje dijelova Šugnana i Rošana, ipak je Rusiju smetao golem utjecaj Engleske u A., i ona je 1899 zaposjela Herat, na što je Engleska odgovorila time, što je zaključila da izgradi do Kandahara željeznicu, koja je išla do Kvete, i u tu svrhu otvorila tunel kroz Koča-Amrun gorje, a u Mučamanu podigla jednu stanicu. Poslije smrti Abd ar Rahmana 1901 naslijedi ga sin Habib Ullah, kome je Engleska nastavila davati godišnju potporu. Kad je međutim Rusija bila poražena u istočnoj Aziji, on se potpuno priklonio Engleskoj. Tu sklonost Engleskoj učvrstio je njegov posjet u Indiju u veljači 1903. 31. VIII. 1907 sklopiše Engleska i Rusija sporazum o svojim interesima u Aziji. Rusija izjavi, da A. ne spada u njenu interesnu sferu, i obveza se, da će samo preko Engleske dolaziti u vezu s a. emirom. S druge strane obveza se Engleska, da ne će anektirati A. ni bilo koju teritorijalnu poziciju, da se ne će miješati u unutarnje prilike u A. i da ne će pomagati A. u eventualnom napadaju na Rusiju. Od sada do 1914 živio je A. u miru. Međutim je Habib Ullah, čovjek darežljiv, sportista, zanesen za fotografiju, žene i kuhinju, slabo mario za državu, u kojoj je omladina, oduševljena mladoturskim idejama, širila simpatije za Turke, koji su u svjetskom ratu (1914—1918) bili protiv Engleske. Zbog njegove anglofilske politike, ogorčeni slomom Turske, ubiše ga zavjerenici 20. II. 1919.

Poslije smrti Habib Ullaha došlo je do borbe za nasljedstvo, u kojoj pobijedi Aman Ullah, treći sin Habib Ullahov. Ovaj proglasi u travnju 1919 nezavisnost A. i posla u Moskvu jednu diplomatsku misiju. Zbog toga dođe do englesko-afganskog rata 8. V. 1919. Rat je trajao svega 20 dana. Emir zamoli mir, a Englezi pristadoše na to. 8. VIII. 1919 bi u Revalu potpisan mir: Engleska prizna A. pravo da importira oružje i ratni materijal, a ukida potporu A. u novcu. U ugovoru se nije spominjala nezavisnost A., ali je ova bila istaknuta u pismu ministra vanjskih poslova engleske vlade afganskom delegatu. Tada je od 1920 g. slobodni A. stupio u vezu s ostalim državama, bez engleskog skrbništva. U ožujku 1920 sklopljen je u Moskvi tursko-afganski ugovor, zatim u veljači 1921 rusko-afganski, a u rujnu 1923 perzijsko-afganski ugovor. G. 1921 dade emir A. ustav i uze titulu padišah (kralj), a onda je pošla afg. misija u razne glavne gradove, da saopći afg. nezavisnost i stupanje novoga kralja na prijestolje. Reforme novoga kralja naišle su na opoziciju kod širokih masa, pa je 1924 došlo u nekim krajevima do revolucije. Kralj morade obećati, da će povući neke reforme. Na kraju pobijedi kralj ustaše. G. 1927 pošao je Aman Ullah u posjet raznim prijestolnicama. Tada je 1928 sklopljen ugovor tursko-afganski o prijateljstvu i sigurnosti, a osim toga 1927 afgansko-perzijski ugovor o prijateljstvu i garanciji. G. 1928, dne 2. X., dođe opet do demonstracija u Kabulu zbog reforma, a zatim do ustanka u zemlji, i kralj je bio prisiljen da povuče reforme, a na kraju je morao abdicirati (14. I. 1929). Naslijedi ga Habib Ullah Ghazi, a nato Aman Ullah povuče abdikaciju. Međutim dođe u A. Nadir Khan, potomak Dosta Muhameda, koji, potpomognut od Engleza, proglasi, da će raditi za Aman Ullaha. I treći pretendent Ala Ghulam Nabi Khan dolazio je sa sjevera. Uto Aman Ullah napusti borbu i povuče se u Indiju. Poslije njegovih pobjeda proglasi 15. IX. narodna skupština za kralja (šaha) Nadir Khana. Halib Ullah bude uhapšen i strijeljan, a Nadira prizna i Engleska. G. 1930 obnovi Nadir ugovor od 1921 s Engleskom i priznade sve ugovore kralja Amana Ullaha. G. 1931 poče Nadir reorganizirati državu i 31. X. proglasi novi ustav. G. 1933 bi osnovana u Kabulu Narodna banka. Međutim unutarnje borbe ne prestadoše, i 1933 bi Nadir šah ubijen u svojoj palači. Za kralja bi proglašen prijestolonasljednik Muhamed Zahir (* 1914). Odsada je u A. bio mir. G. 1934 bio je A. primljen u Društvo naroda. Razvijena trgovina dovela je 1934 do prve izložbe u Kabulu, a 1935 izdane su prve banknote. G. 1934 bi osnovan u Kabulu filozofski fakultet, diže se materijalna kultura, grade putovi i provodi navodnjavanje.

LIT.: Malleson, History of A., II. izd., London 1879; R. Dollot, L’Afghanistan, Pariz 1937; Isti, Appendice, I., 1938, str. 56, 57. G. N.

Međunarodno-politički odnosi. Ovoj srednjoazijskoj državi daje u svjetskom političkom previranju posebno značenje njezin povoljan položaj. Kao što je u vjerskom smislu A. sastavni dio onog muhamedovskog lanca, koji ide od Male Azije do Indije, tako bi imao zauzeti važno mjesto u svakom zamišljenom panislamskom pokretu. Podjedno je spojnica između indijskog i zapadnoazijskog svijeta, između Kine i prednje Azije. A kako se ovdje najviše dodiruju južna i sjeverna Azija pa otkrivaju svoje najkraće međusobne prolaze, tako je Afganistan podjedno važno prelazno područje saobraćaja i političkih težnja više u smjeru prema Indiji nego prema vjerski i kulturno srodnoj Perziji. Trgovina se više od polovice vrši s Indijom.

S evropskim državama stupio je Afganistan u vanjskopolitičke odnose potkraj 18. st. (1798). Pothvati, da s indijskim poglavicama sklopi saveze, izazvaše agresivnu politiku Perzije prema njemu. Nakon diplomatskih uspjeha Francuza u Perziji sklopi Engleska g. 1809 s afganistanskim vladarom savezni ugovor, po kome bi, u slučaju perzijsko-francuskog napadaja — Napoleonov plan invazije u Indiju — podupirala Afganistan novcem. Na perzijske vojne protiv Afganistana g. 1832 nadovezuje se englesko-ruska opreka. Otada odnos Engleske prema Afganistanu stoji pod dojmom držanja Afganistana prema Rusiji i njegova držanja u slučaju ruskog udarca na Indiju. Prvi englesko-afganistanski rat 1838—1842 vođen je u svrhu slabljenja ruskog upliva u Afganistanu. Rat je svršio nepovoljno za Englesku. 12 godina kasnije (1855) sklopi Engleska ugovor o miru i prijateljstvu s emirom Dost Muhamedom, kad mu je zaprijetila opasnost od strane Perzije. Ugovor bi obnovljen 1857. Te iste godine čl. 6. ugovora o miru između Afganistana i Perzije povjeri Engleskoj odluku o sporovima između obiju država. Perzija je tada priznala nezavisnost Afganistana. U sporovima između Afganistana i Perzije Engleska je odlučivala 1863—1872. Odluke u korist Perzije pokvariše prijateljske veze između Afganistana i Engleske. G. 1878 primi Afganistan jedno rusko izvanredno odaslanstvo, a ne prista, da malo nakon toga dođe i englesko. Zbog toga buknu drugi englesko-afganistanski rat, kojega se prvi dio završi za Englesku povoljnim mirom u Gandamaku 26. V. 1879. Emir se obvezao, da će vanjsku politiku voditi sporazumno s britskim vladinim vijećem, a Engleska, da će podupirati Afganistan u slučaju vanjskog napadaja. Kako je u Kabulu imao boraviti britski rezident s prikladnom vojnom zaštitom, a 3. IX. 1879, malo vremena nakon ratifikacije ugovora, od pobunjene afganske vojske bio umoren i rezident Cavagnari i njegova zaštita, započe drugi dio rata. Engleska je polučila nove uspjehe. Rusija i Perzija obvezaše se Engleskoj, da se ne će upuštati u političke veze s Afganistanom, pa je vladar Afganistana mogao podržavati političke odnose jedino s Engleskom. Tako je Afganistan postao nekakav »état tampon« između Rusije i Indije i stajao pod engleskim nadzorom. Engleska je ustrajala uz ugovor g. 1879. ali se odrekla prava, da u zemlji drži svog rezidenta. Mjesto njega došao je kao njezin zastupnik u Kabulu muhamedanski agent i ostao sve do evropskog rata kao jedini stalni zastupnik Engleske u Afganistanu.

Engleska je u Afganistanu povukla tri željezničke pruge prema granici. Već je time pokazala, da traži prevlast, i to u svrhu, da Indiju zaštiti od prodiranja opasnih struja iz srednje Azije. Očekivalo se, da će na afganistanskom području doći do sudara između britskog i ruskog imperijalizma. Mjesto toga 31. VIII. 1907 Rusija i Engleska sklopiše u Petrogradu znamenit ugovor, kojim ukloniše međusobnu opreku zbog Perzije, Afganistana i Tibeta, ugovor, kojim je bio potpuno izgrađen englesko-francusko-ruski Trojni sporazum, protuteža njemačko-austrougarsko-talijanskom Trojnom savezu (v.). Rusija je izjavila svoj désintéressement, a Engleska, da se ne će miješati u nutarnje prilike zemlje, čijim je vanjskim odnosima ravnala već od 1879. Čl. 1. onog dijela ugovora, koji govori o Afganistanu, glasi: »Le gouvernement de Sa Majesté Britannique déclare qu’il n’a pas l'intention de changer l’état politique de l’Afghanistan. Le gouvernement de Sa Majesté Britannique s’engage, en outre, à exercer son influence en Afghanistan seulement dans un sens pacifique, et il ne prendra pas luimême en Afghanistan et n’encouragera pas l’Afghanistan à prendre des mesures menaçant la Russie. De son côté, le gouvernement impérial de Russie déclare qu’il reconnaît l’Afghanistan comme se trouvant en dehors de la sphère de l’influence russe, et il s’engage à se servir pour toutes ses relations politiques avec l’Afghanistan de l’intermédiaire du gouvernement de Sa Majesté Britannique; il s’engage aussi à n’envoyer aucun agent en Afghanistan.« I tako je Afganistan ostao sasvim u engleskom pojasu. Ovom utanačenju emir nije dao svoj pristanak. Kad je 1914 buknuo rat, Afganistan je objavio indijskoj vladi svoju neutralnost; ali za rata je primio turska, njemačka i austrougarska odaslanstva, a nije primao engleska. Neutralan je ostao za čitavog rata s razloga, da za slučaj istupa na strani Turske ne bi došao pod udar Rusije i Engleske.

Nakon rata ugovorom u Rawal-Pindi od 8. VIII. 1919 bi uspostavljena potpuna nezavisnost Afganistana, a ugovorom od 22. XI. 1921, koji je potvrdio ugovor od 1919, a time i nezavisnost Afganistana, Engleska prizna njegovu potpunu nezavisnost, obnovi obustavljenu godišnju potporu emiru, pristade na slobodan uvoz ratnog materijala preko Indije u Afganistan, obveza se na poštivanje njegove nezavisnosti, a i na to, da bez emirova pristanka nijedan Englez ne će doći u zemlju. Pored toga 27. III. 1921 Afganistan bijaše sklopio ugovor o prijateljstvu s Rusijom, po kome se strane ugovornice obvezaše, da ne će sklapati s trećim državama političkih i vojničkih ugovora, koji bi mogli biti na štetu jednoj od njih. Rusija pristade na uvoz robe u Afganistan i na izvoz iz njega bez carina i vrati ona afganistanska područja, koja bijaše sebi prisvojila 1884 i 1895. Afganistan i Turska uglaviše ugovorom od 1. III. 1921, da će se oprijeti svakoj stranoj osvajačkoj politici, a prijateljskim ugovorom između Afganistana i Perzije iste g. 1921, koji se u glavnome osniva na vjerskim odnosima, te dvije zemlje obećaše jedna drugoj za slučaj rata s nekom trećom državom dobronamjernu neutralnost i obvezaše se, da će eventualne sporove, kojih ne bi mogle riješiti same među sobom, podvrgnuti arbitražnom sudu. Trgovačkim ugovorom s Indijom odrekla se Sovjetska Rusija svakog djelovanja na štetu Engleske i u Indiji i u Afganistanu. U siječnju 1925 Afganistan postade slobodnom kraljevinom i kao takav bi priznat od velikih sila. I tako se Afganistan povezao povoljnim ugovorima i prijateljskim vezama sa susjedima te stekao naklonost i potporu Engleske, pa je njegov međunarodni položaj znatno ojačao.

LIT.: Abdur Rahman, L’ Afghanistan nouveau, Son évolution historique, ses relations internationales, ses tendances politiques et économiques, Pariz 1924; J. Castagne. Notes et documents sur l’Afghanistan, Pariz 1921; P. Rouire, Rivalité anglo-russe en Asie, Pariz 1908. J. N.

Jezik. Afganski jezik zove se u domaćem govoru puštū prema nazivu naroda Puštana (singular Puštūn). Ide u istočnu iransku grupu indoevropske jezične porodice. Njime govori 4 milijuna duša. Posjeduje pisanu književnost od 16. st. U 17. st. doživjela je afganska lirika svoj klasični period pod utjecajem perzijske književnosti. Osobito je bogato razvijena narodna pripovijetka i narodna pjesma. Područje mu počinje oko rijeke Inda. Govori se donekle i u Perziji, a najviše u emiratu Afganistanu, gdje se govori perzijski, beludžistanski, mongolski, turski, arapski i još po koji istočni jezik. Afganski razvio se i do književnog jezika.

LIT.: Vendryès, Les langues du monde, str. 40 i sl. P. S.