BELGLAVA, Antun, * Zadar 16. IV. 1730, † Trogir 20. II. 1790, svećenik-biskup. Postavši 1750 klerikom, filozofiju je učio kod dominikanaca u rodnom mjestu, bogosloviju na sveučilištu u Padovi, gdje je stekao temeljitu teološku spremu, koju je zasvjedočio kasnije u svim službama, za koje je bio upotrijebljen. Vrativši se u Zadar odmah je ušao u ured »di cancelliere«, brzo zatim bio je imenovan kanonikom kaptola u Ninu i apostolskim protonotarom, a onda 1767 ušao u zadarski kaptol, gdje je zbog svoje učenosti bio upotrebljavan u najvažnijim kaptolskim službama. God. 1778 papa Pio VI. učinio ga najprije naslovnim biskupom od Zanta, 1781 postavljen je za biskupa u Korčuli, a onda 1787 u Trogiru. Kao zadarski svećenik pod nadbiskupom Karamanom stekao je zasluga i za hrvatsku glagoljašku liturgiju vršeći ispravljanje crkvenoslavenskih liturgijskih knjiga.

LIT.: C. F. Bianchi, Zara cristiana, vol. I.