AES (lat.; grč. chalkos), bakar, ruda, kovina, bronc. Novac se pojavljuje u Italiji u 5. st. pr. Kr. i to u bakru, koji je srebro tek kasnije istisnulo na manje vredniji položaj. Nastaje dakle u brončano doba, kada se ta kovina mnogo upotrebljavala i bila ujedno mjerilo vrijednosti. Riječ aestimare (procijeniti) izvodi se od aes, što konačno znači i novac. Bakar se odvagao u nepravilne komade kao svaka druga roba, i to je bio aes rude ili aes infectum, t. j. surova, neizrađena kovina. Da bude tvrđi i lakše topiv, dodavalo mu se oko 7% kositra i tako nastali bronc formiran je kasnije u grumene i okrugle komade u težini od 2 g do 2 i pol kg. U Hrvatskoj i Bosni nalaze se takovi komadi redovito u talioničkim nalazima, t. j. u mjestima, gdje se je ta kovina prerađivala u druge svrhe. Od sredine 4. st. pr. Kr. zamjenjuju se ti veliki i teški komadi s četverouglastim pločama određene težine i sa slikama životinja i simbola. To je t. zv. aes signatum.

Grad Rim započinje s lijevanjem bakrenoga novca za svoje potrebe nakon rata sa Samnićanima (343—341) i zauzećem Kapue, prodorom u kampansko područje, te iza rata protiv Latina (340—338), i to onako, kako je to bilo uobičajeno u tim zemljama: preuzima težinski sistem stare italske funte od 272.88 g i od nje stvara jedinicu svog novčanog sistema. Takvi veliki, lijevani komadi, italski i rimski, zovu se aes grave. Težinsku funtu, libru, uzima Rim pod imenom as za novčanu jedinicu. As se dijeli na 12, a u nekim krajevima i na 10 unca. Dijelovi asa su se i kovali i stalno nose znakove vrijednosti. Svi komadi, dakle jedinica i njezini dijelovi, imadu na naličju sliku prove (prora, rostrum) okrenute nadesno, po čemu se zaključuje, da su ti novci nastali iza pomorske bitke kod Ancija 338 pr. Kr., koja se je na veliko slavila u Rimu. Za početak lijevanja rimskog novca uzima se općenito 335 pr. Kr. Osim Rima lijevali su takav teški bakreni novac i drugi italski gradovi, federativne države i coloniae latinae. Osobito je važna kovnica u Kapui, gdje se je kovao i prvi državni rimski zlatni i srebrni novac. Povijest rimskoga novca do uvođenje denara 269 pr. Kr. dijeli se na 3 odsjeka: prvi od 335—312 (As od 272.88 g), drugi od 312—286 (As od 327.45 g) i treći od 286—269 (As od 136.44 g). U svakoj od ovih perioda izrađuju se različite slike na licu i naličju novca.

LIT.: E. J. Haeberlin, Aes grave, 1910; Fr. Stefan: Münzkunde des Altertums, 1932; Ebert, Reallexikon der Vorgeschichte, 1924—1929; Schrötter, Wörterbuch der Münzkunde, 1930.