ABBA (aramejski »otac«), u hebrejskim i najstarijim kršćanskim molitvama Bog; dolazi u Markovu evanđelju i u jednoj Pavlovoj poslanici Rimljanima. U istočnim crkvama (na pr. u sirskoj i koptskoj) služi kao naslov patrijarha i nadbiskupa. Grč.-lat. oblik abbas prešao je u mnoge evropske jezike: franc. abbé, tal. abbate, njem. Abt, hrv. opat (predstojnik samostana). Lat. abbatissa znači predstojnica samostana, u nas uobičajena u obliku opatica, koja riječ sada označuje redovnicu uopće, a ne samo nadstojnicu.