ADY, Endre, * Érmindszent 22. XI. 1877, † Budimpešta 27. I. 1919, madžarski pjesnik, potomak stare erdeljske plemićke porodice. Pravnik, pokrajinski novinar. Buntovnički ga temperamenat trga iz malogradske jednoličnosti, te 1904 odlazi u Pariz, i draži tog novog života odlučuju njegovom sudbinom, preobrazuju i izgrađuju njegov pjesnički dar. Tu nalazi nove mogućnosti pjesničkog izražaja. Uj Versek (Nove pjesme), izašle 1905, izazivaju u madžarskoj javnosti svojim revolucionarnim duhom i radikalnim političkim shvaćanjem velike borbe. Otada je svaka njegova pjesma i svako njegovo djelo događaj. Od svih madžarskih pisaca najviše spominjan i najviše napadan. Pobijedila je ipak spoznaja njegove vrijednosti. A. postaje najznačajnijim i najslobodnijim likom modernoga madžarskoga pjesništva. Najviše se ističu političke pjesme pune tragičnih vizija madžarskog naroda, koji pred mrakom svoje epohe srće u bunu i u njoj propada. Obarao se neobičnom snagom na Stj. Tiszu i njegovu politiku. Stalni motivi njegove lirike: čežnja, patnja i misao o smrti, refren su svega njegova pjesništva. Oni ga dovode i pred Boga, s kojim razgovara glasom starozavjetnih psalama. U posljednjoj knjizi A halottak élén (Na čelu povorke mrtvih), 1918, otkriva divlje dubine i govori u dubokoj rezignaciji o mrtvačkom pokrovu i sjeni rata, koja pada na njegov narod. Njegov utjecaj na javnost bio je silan, a njegovi su stihovi postali jednom od osnovâ novoga madžarskoga shvaćanja života. Punih 12 knjiga njegovih pjesama daju madžarskom čovjeku širok i jedinstven pogled na svijet i borbu ljudske snage sa životom za nove ideale. Jezik mu zvoni duboko i lično, riječi su mu sugestivne, a misli tako izvorne i pune žara, da mu poslije Petöfija nema premca. A. je ne samo najkrupnija pojava madžarske književnosti 20. st., već i jedan od velikana u modernom svjetskom pjesništvu. Hrvatskoj javnosti prikazao ga je u svojoj Knjizi eseja Miroslav Krleža i preveo više njegovih pjesama.