ADVENTISTI (od lat. adventus »dolazak«), sljedba, kojoj je osnovna misao naučavanje skorog Kristova do laska. Začetnik je sljedbe američki farmer William Müller (1782—1849). Bio je najprije bezvjerac, a zatim baptist. Mnogo je čitao sv. Pismo, a osobito mjesta, koja govore o svršetku svijeta i drugom Kristovu dolasku. G. 1833 izdao je spis: Dokazi iz sv. Pisma i povijesti za drugi dolazak Kristov oko 1843. Svoj zaključak osniva na Dan. 8, 14, da će svagdanja žrtva trajati, dok se ne ispuni 2300 dana i noći, a onda će se očistiti svetinja. Müller je samovoljno pretvorio Danijelove dane u godine, čišćenje svetinje protumačio kao požar na koncu svijeta, a kao početnu godinu svoga računa uzeo je 457 pr. Kr., kad je izašao nalog, da se gradi jeruzalemski hram, te je tako dolazak Kristov odredio za 22. III. 1844. Kad očekivani sudnji dan nije došao, prenio ga je na 22. X. 1884, jer je prema Mat. 25,5 sl. zaručnik na svadbu došao pola dana kasnije. Iza ovog razočaranja mnogi su ostavili Müllera. On ne sustaje i provodi borbu protiv svih crkava, koje nijesu odobravale njegovo naučavanje. Zbog toga baptisti u siječnju 1845 isključe iz svoje zajednice njega i sve njegove pristaše. U travnju iste godine organiziran je u Albanyu (država New-York) adventizam kao zasebna sekta. Adventisti se razdijeliše na više grana. To su: adventistički kršćani, evanđeoski adventisti, životno i adventističko jedinstvo, Božja Crkva i adventisti sedmoga dana. Svima je zajedničko krštenje odraslih pognjurivanjem i vjerovanje u skori dolazak Kristov. Izvan Amerike od važnosti je samo adventizam sedmoga dana, kojem su duševni začetnici i vođe James White i njegova žena Ellen White. A. sedmoga dana raširio se osobito iza svjetskog rata. Odraslih (t. zv. komunikanata) imade danas oko 300.000. Na čelu je generalna konferencija (Washington). Više općina (misijskih polja) čini udruženje, više udruženja veže se u unije, a one u divizije, kojih ima svega 8. Brigu za Balkan vodi adventističko misijsko društvo u Hamburgu. Kod nas ih imade u Hrv. Zagorju, oko Samobora, u Srijemu, Vojvodini, gdje ih zovu subotari, i dalje u Srbiji. A. sedmoga dana vjeruju u Trojstvo, Kristovo božanstvo, a niječu naravnu neumrlost duše, čistilište i pakao. Vjeruju u skori dolazak Kristov i uče krštenje odraslih, i to pognjurivanjem. Kao glavni propis drže svetkovanje subote i traže uzdržavanje od mesa, alkohola i narkotičnih stvari. Od sakramenata su uz krst zadržali zadnju večeru s bezalkoholnim vinom.

LIT.: K. Algermissen, Christl. Sekten u. Kirche Christi, 1925; G. Beyer, Katholik oder Adventist, 1922; J. Busch, Das Sektenwesen, 1929; Stj. Bakšić, Tko su adventisti i što uče, 1930.