BARIJEVA KAŠA, mješavina, koja sadržava suspendiran netopljiv prašak baryum sulfuricum purissimum. Daje se bolesniku u svrhu rentgenskog pregleda želuca, jednjaka i crijeva. Da suspenzija bude što jednoličnija i da se što dulje održi, pridodajemo sluzave tvari. Tekućina je bljutava, a lakše se uzima, ako joj se dodaju sredstva za popravljanje okusa. Želučanu sluznicu bolje ćemo predočiti, ako uzmemo barij u što sitnijem prahu, suspendiranom u vodi bez drugih dodataka. Prije se upotrebljavala t. zv. Riederova bizmutova kaša. Prvi pokusi na životinjama vršeni su također bizmutom od 1896 (Cannon, Roux, Balthazard, Becher i dr.). Barijeva se kaša pojavljuje nakon 10 minuta u dvanaesniku, a nakon 2—3 sata ispunjava vijuge tankoga crijeva. Nakon 10 sati ispunjen je dio debelog crijeva ispod jetre. Nakon 10 sati stigne do područja slezene, a prije 24 sata ispuni čitavo debelo crijevo. Da se crvuljak ispuni, treba čekati 10 sati do 24 sata. Ovaj redoslijed crijevne pasaže poremećen je kod bolesti probavnih organa. Baryum sulfuricum je indiferentno sredstvo, koje ostavlja crijevo u nepromijenjenom obliku. Razrijeđenu mješavinu barija dajemo i klizmom u svrhu pregleda debelog crijeva. Kod toga je potrebno prethodno očistiti crijevo purgantom, odnosno klizmom. Želudac se uvijek pregledava natašte. Kod pregleda bez barija trbuh daje jednoliku i slabu sjenu, u kojoj ne možemo međusobno razlikovati pojedine probavne i susjedne organe, jer podjednako slabo apsorbiraju rentgenske zrake. Barij zbog svoje visoke atomske težine imade veliku apsorpciju i daje tamnu sjenu. Dobivenim izljevkom želuca i drugih probavnih šupljina omogućeno nam je utvrditi bolesne promjene na njihovim stijenkama. Tako se čir, koji izdube stijenku, raspoznaje na sjeni izljevka kao izbočina, izraslina raka kao defekt i t. d. (Vidi slike).