ADORNO, znamenita plebejska obitelj feudalne Genove, koja je puna 2 stoljeća (od 14.—16.) imala u političkom životu Genove vrlo značajnu ulogu. Njeni članovi dali su Genovi nekoliko duždeva, koji su se istakli u borbi protiv kneza milanskog, kralja napuljskog i Francuza, kojih je težnja bila zagospodariti Genovom, velikim centrom sredozemnoga svijeta, pa su uspjeli sačuvati nezavisnost svoje države. Kroz vijek i po stvarali su članovi obitelji Adorno historiju Genove, prošavši kroz sve unutrašnje i vanjske bure, nestalnosti i nedaće građanskih ratova, dok ih konačno g. 1528 Andria Doria definitivno ne potisne s historijske pozornice. Najznamenitiji član ove obitelji bijaše Antoniotto, koji je koncem 14. st. četiri puta bio izabran i četiri puta bio svrgnut s duždevske stolice. Oslobodio je papu Urbana VI., kojega je napuljski kralj Karlo III. zatvorio u tvrđavu Nocera; poduzeo je zatim krstaški rat protiv tuniskih Maura i napokon, da bi spasio svoju domovinu od navala milanskog kneza, povjerio ju je zaštiti francuskog kralja Karla VI. 1396 g.

LIT.: Derossi, Istoria genealogica e cronologica delle due nobillissime case Adorno e Botta, Firenze 1719; Litta, Famiglie celebri italiane; Giustiniani, Anali della repubblica di Genova, Genova 1854.