BANKA ZA MEĐUNARODNE OBRAČUNE, nakon duljih priprema i pregovora osnovana 1930 sa sjedištem u Baselu u svrhu konačnog uređenja svih pitanja oko reparacija i ratnih dugova (Youngov plan). Imala je na prvome mjestu zadaću, da nakon različitih izmjena u pogledu visine i načina plaćanja njemačkih reparacija stavi taj problem na praktičnu ekonomsko-kreditnu bazu i da na taj način to pitanje depolitizira, a onda da sudjelovanjem i suradnjom središnjih banaka omogući što veće i uže financijske veze i međunarodne operacije, stvarajući preduvjete za monetarno izjednačenje najvažnijih svjetskih valuta. Hooverov moratorij, te kasnija lausannska konferencija znatno su izmijenili i ograničili zadaću banke u pogledu reparacijskih plaćanja, koja su razvitkom prilika prestala, čime je prestala i jedna od glavnih zadaća banke. Ovoj je još preostalo, da omogući vladama i središnjim bankama slobodno sudjelovanje u njezinu radu, te da tom suradnjom unapređuje važne gospodarske, financijske i novčane interese velikih narodnih gospodarstava na međunarodnoj osnovi. Nakon svjetske ekonomske i financijske krize u 1931 dana je banci prilika, da mnogo pridonese oživljenju svjetskog novčanog i kreditnog tržišta. Da se to omogući, obvezale su se interesirane vlade, da ne će ni u doba mira ni u doba rata poduzimati bilo kakve represivne mjere protiv banke, njezine imovine kao i povjerenih joj vrednota. S time u vezi razvio se odmah u početku velik devizni posao u pogledu financiranja izvozne trgovine kao i veliki posao sa zlatom. Mnoge zemlje imale su veliki polog zlata kod banke, omogućujući time mnoge dispozicije i obračune interesiranih vlada i središnjih banaka bez skupog odašiljanja zlata. Kako su se međunarodne prilike sve više mutile i konačno dovele do ratnog sukoba, oslabilo je i poslovanje banke za međunarodne obračune. S vremenom je i posljednja veza banke s Ligom naroda i mirovnim ugovorima posve raskinuta, te ona danas čini zajednicu interesenata po slobodnoj volji.

Banka je osnovana s glavnicom od 500 milijuna zlatnih švicarskih franaka, od čega je upisana jedna četvrtina. Upis glavnice osiguralo je sedam središnjih notnih banaka (Engleske, Francuske, Njemačke, Italije, Belgije, Sjedinjenih američkih država i Japana). Glavni su zadaci banke, da unapređuje suradnju središnjih banaka, da olakšava i posreduje međunarodne financijske operacije i da vrši ulogu povjerenika ili agenta u međunarodnim obračunima i plaćanjima na osnovu posebnih utanačenja. Njezino poslovanje ima biti u skladu s monetarnom politikom središnjih banaka interesiranih zemalja. Prema pravilima bavi se banka kupnjom i prodajom zlata i deviza za vlastiti račun ili za račun središnjih banaka, primanjem ili davanjem zlata u polog, davanjem zajmova na osnovu zlata, mjenica i drugih prometnih vrednota na kratki rok, eskontom, reeskontom, kupnjom i prodajom mjenica, čekova i ostalih kratkoročnih efekata, eskontom portfeljskih mjenica središnjih banaka kao i njihovim reeskontom, primanjem depozita i uložaka središnjih banaka te konačno poslom korespondenta i agenta središnjih banaka, a i obrnuto. Ona sama ne može izdavati novčanice, prihvaćati mjenice, davati zajmove vladama, nabavljati ili posjedovati nekretnine osim onih, koje su joj nužno potrebne za vlastiti rad i koje su uzete kao osiguranje za njezino potraživanje. Bankom upravlja vijeće, koje se sastoji od 7 guvernera navedenih najvećih središnjih banaka, od predstavnika trgovine, financija i industrije iz pojedinih zemalja te od 9 predstavnika središnjih banaka i privrede iz ostalih zemalja, koje sudjeluju u glavnici banke. Vijeće održaje godišnje 10 sjednica. Na glavnoj skupštini imaju pravo sudjelovati i glasovati samo središnje banke, odnosno osobe ovlaštene po njima. Poslovna godina teče od 1. travnja do 31. ožujka. Uz veću ili manju izmjenu svog ustrojstva i svojih zadaća banku čekaju u budućnosti nove i proširene zadaće na području narodnih gospodarstava.

LIT.: Službene novine 4. VI. 1930 (tekst haaških konvencija o osnivanju banke i njezina statuta te izvješće odbora stručnjaka); Schlüter, Die Bank für internationalen Zahlungsausgleich, Berlin 1932; Griziotti; La banque des règlements internationaux (Recueil des cours akademije za međ. pravo u Haagu, svez. 42., 1932).