BANIČEVIĆ (Banisius), Jakov star., * Korčula 1466, † Trento 1532. Znamenit i vrlo učen crkveni dostojanstvenik i diplomat. Bio je na naukama u Bologni i Padovi. G. 1498 postade kanonik hvarskoga kaptola, a 1501 tajnik kardinala Rajmunda Peraulta, legata Svete Stolice u Njemačkoj. Kao biskup starodavne biskupije Gurk u Koruškoj, nasljednik čuvenog Matije Langa i tajni savjetnik Maksimilijana I., bio je dodijeljen (1504) carskom poslanstvu u Rimu. Poradi njegove spretnosti i učenosti jednako su ga cijenili carevi Maksimilijan i Karlo V., kao i pape Julije II., Lav X. i Klement VII., pa je vidno i trajno učestvovao u političkom životu onih vremena, među ostalim napose na državnim saborima u Augsburgu (1510) i u Wormsu (1515). G. 1518 podijeljeno je njemu i njegovoj obitelji plemstvo uz znatne povlastice, a iste godine imenovan je papinskom bulom biskupom hvarskim, ali on tu čast, iz nepoznatih razloga, nije prihvatio. Prijateljevao je i dopisivao s mnogim odličnicima po znanju i položaju, od kojih se osobito ističu Erazmo Roterdamski i njemački humanist Willibald Pirckheimer. Od 1512 i sve do svoje smrti bio je B. dekan tridentskog kaptola. G. 1529 imenova papa Klement VII. za njegova koadjutora s pravom nasljedstva u kanonikatu i dekanatu njegova nećaka Jakova Radića-Baničevića (»Giacomo Radichii de Banisiis chierico Curzolensis«), korčulanskog klerika. Potonji dao je u zajednici sa svojom braćom uklesati na nadgrobnoj ploči stričevoj u tridentskoj katedrali ovaj natpis: D. O. M. Jacobo Banissio Dalmatae S. R. E. Prot. Decano Tridenti et Antuerpiae, Maximiliani & Caroli V Imp. a Secretis et Consiliis, religione, pietate, hospitalitate, diuinarum humanarumque rerum prudentia insigni, cuius singularis apud privatos omnes, & Pont. Rom. Christianosque Reges, ac Franciscum II. Mediolani Ducem gratia & autoritas semper fuit. Patruo dilectissimo... Jacobus Nepos cum Fratribus Pos. Vixit An. LXVI. Obiit Anno salutis MDXXXII. Die XIX. Novembris.

LIT.: Š. Ljubić, Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, 1856; Bonelli, Monumenta Ecclesiae Tridentinae, vol. III., p. II., Tridenti 1765.