BANDURI, Anselm, * Dubrovnik 1671, † Pariz 14. XII. 1743, benediktinac, numizmatičar i bizantolog. U Napulju i Rimu učio grčku i latinsku filologiju. U Firenci, na dvoru Cosima III. Medicija (1642—1723), upoznao se s glasovitim osnivačem grčke paleografije Bernardom Montfauconom (1655—1714) i otada je stao proučavati i bizantinske pisce i starine. Na poziv Montfauconov, a s preporukom vojvode Cosima III., pošao je u Pariz, da nastavi nauke i da radi pod vodstvom Montfaucona i latinskog paleografa Mabillona. U Parizu izda štampom svoja dva velika djela Imperium Orientale sive Antiquitates Constantinopolitanae in quatuor partes distributae, 1711, i Numismata Imperatorum Romanorum a Traiano Decio ad Paleologos Augustos, 1718. Oba su djela u naučnim krugovima općenito priznata. G. 1715 postade članom pariske Académie des Inscriptions.

LIT.: Cerva, Bibliotheca Ragusina in qua Ragusini Scriptores eorumque gesta et scripta recensuntur, Dubrovnik 1740 (sv. I. u rukopisu HA u Zagrebu); Đerić, Anselmo Banduri Dubrovčanin, Stražilovo. VI., Beograd 1893; J. Nagy, Prilozi za biografiju Anselma Banduri, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, knj. IX., Beograd 1929; J. Dayre, Documents inédits sur la vie de Banduri à Paris, Annales de l’Institut Français de Zagreb, I., 1937.