BANDINELLI, Baccio, * Firenca vjerojatno 7. X. 1488, † Firenca 7. II. 1560, talijanski kipar i arhitekt. Porodično mu je ime bilo de’ Brandini, ali je poslije neovlašteno prisvojio ime stare sienske plemićke porodice Bandinelli. Učitelji su mu bili njegov otac (uvaženi medicejski zlatar Michelangelo di Viviano de’ Brandini da Gaiole) i Giovanfrancesco Rustici. Presudno su na nj utjecala čuvena dva kartona Michelangela i Leonarda. U svojoj taštoj samosvijesti stavljao se on u red najznatnijih suvremenih umjetnika. Naročito se pak nastojao takmičiti s Michelangelom, čija je djela oponašao na posve izvanjski način. Uza sve to B. je veoma zanimljiva umjetnička ličnost na kraju visoke renesanse. Osobito je zamašna njegova kiparska tehnika, u kojoj se stare toskanske tradicije vežu s bravurom baroka. Važnija su B-jeva djela: grupe Herakla i Kaka (Firenca) i Adama i Eve (Firenca, Bargello), Bakho (Firenca, Uffizi), kopija Laokoona (Firenca, Uffizi), spomenik Giovannija delle Bande Nere, oca Cosima I. (Firenca, Piazza S. Lorenzo), osamdeset i osam reljefa s prikazima proroka, apostola i svetaca na korskoj balustradi firentinske katedrale, svetački likovi na grobnim spomenicima Lava X. i Klementa VII. (Rim, kor crkve Minerva) i nekoliko dekorativnih radova za firentinske vrtove Boboli. Kao arhitekt dovršio je od Michelangela započetu crkvu Madonna della Quercia kraj Firence i bio neko vrijeme vrhovni upravitelj radova u firentinskoj katedrali. B. se istaknuo i kao vanredan crtač.

LIT.: Thieme-Becker, Allgemeines Lexikon der bildenden Künstler, II., Leipzig 1908.