BANCHIERI, Adriano, * Bologna 1567, † Bologna 1634, poznat i pod pseudonimom Camillo Scaligeri, talijanski muzičar i dijalekatski pisac, olivetanski redovnik. Mnogo je pisao, osobito o muzici, i komponirao većinom za crkvu. Autor je komedija i šaljive novele Scempiaggini e buffonate di Cacasenno, koja je ne zbog vrijednosti, nego slučajno postala popularna: izdavali su je obično skupa s novelama o Bertoldu duhovitog uličnog pjevača (cantastorie) Giulija Cesara Croce-a. To se Banchierijevo djelo toliko sviđalo i kod nas, da ga prevode i izdaju po više puta (s Bertoldom, skupa i Dvorski život Nasradinića od 1869 do 1915 izašao je u Zadru preko 10 puta; ćirilicom je izašao 1806 u Trstu pod naslovom Uvelitelne basne Kakasena, sina glupog Bertoldina u prijevodu Joakima Vujića).

LIT.: L. Torri, A. B., u časopisu II pianoforte, IX., Turin 1921; P. Kolendić, Trilogija o Bertoldu u našim prijevodima, Novo Doba, Split, 1. IV. 1934. M. D-ić.

B. je bio orguljaš i skladatelj, osnivač bolonjske »Accademia de’ floridi«, pisac mnogih tiskanih teorijskih djela (naročito iz područja kontrapunkta). Njegove su madrigalske drame, La pazzia senile (1598) i dr., zanimljive kao preteče opere, a Canzoni alia francese a 4 voci per sonar kao prve uspjele sonatne kompozicije. U nizu mnogobrojnih crkvenih djela značajni su mu Concerti ecclesiastici (1595) kao prvi primjeri kompozicija s taktovskim crticama.

LIT.: F. Vatielli, Il madrigale drammatico e A. B., u Arte e vita musicale a Bologna, 1927; A. Schering, Zur Alternativ-Orgelmesse, Zeitschrift für Musikwissenschaft, 1935. S. S-i.