BAMBERG, grad u sjevernoj Bavarskoj, na franačkom jezičnom području, koje se odavle proteže duž Majne. Grad se pruža između tri rukava rječice Regnitz kao mlađe gradsko naselje, nastalo u blizini starog biskupskog i kaptolskog grada. Potonji je sagrađen na sedam brežuljaka kao Rim, 240 m nad morem. Već se u 9. st. spominje na tom mjestu tvrdi grad, osnovan po Babenbergovcima (odatle mu i ime). G. 1007 bi od cara Henrika II. sv. utemeljena bamberška biskupija za pokrštenje Slavena, koji su onda još dopirali do Majne i Regnitza. Biskupija je bila imedijatna, kao Nin za hrvatskih kraljeva, t. j. neposredno ovisna o Rimu. Između 1102—39 misionirao je bamberški biskup sv. Oto s pomoću cistercitskog reda pomoranske Slavene na obali Baltičkog mora. Monumentalnu katedralu počeli su graditi car Henrik II. sv. i žena mu sv. Kunigunda, a dovršena bi istom oko 1250. U romanskom slogu sagrađena, ima na svakom uglu po jedan 81 m visok toranj. U toj se građevini stopio stariji arhitektonski osnovni karakter sa mlađom plastikom 13. st., stvarajući čarobnu cjelinu. Uzdužna i zapadna poprečna lađa odaju školu cistercitskih majstora s prvim tragovima gotike. Dva zapadna tornja imaju odlike francuskog gotskog sloga. Plastike se ne nalaze izvana kao na francuskim gotskim katedralama, nego kite unutrašnjost crkve. Najveličanstvenije figure su Marija, Elizabeta i Jahač, nadalje reljefi na grobnici pape Klementa II., koji je kao nekadašnji bamberški biskup u svojoj katedrali pokopan. U kriptama počivaju carevi i biskupi. Grad ima danas nešto industrije (duhana, tekstila, kože, mlinova, pivovara), mnogo državnih ureda, prosvjetnih ustanova, visoku školu za teologiju i filozofiju i državnu biblioteku sa 40.000 sv. i mnogo dragocjenih rukopisa. U gradskoj su zbirci zastupani franački slikari 15.—16 st. Grad broji 54.000 stan. (84% katolika, 13% evangelika).

LIT.: J. Looshorn, Geschichte des Bistums B., 7 sv. 1886 i d.; A. Senger, Das Hochstift B. nach seiner kulturellen Bedeutsamkeit, 1907.