BALZAM je kod sobne temperature gusta otopina smole u eteričnom ulju ili smjesa aromatičnih kiselina, njihovih alkohola i estera. U prvom redu su to različite izlučine drvenastih biljakâ, naročito balzamovaca (v.), nekih četinjača, pa hamamelidaceja, tropskih i suptropskih burseraceja i dr. Cijede se iz kore ili drva same od sebe ili nakon ozljede. U posljednjem slučaju su b. bolesne izlučine, jer se ne nalaze gotovi, preformirani, u biljci, već se stvaraju istom poslije zarezivanja, odnosno ozljede. B. imaju aromatičan miris i oštar okus, u vodi su netopljivi, u eteru djelomice, a u alkoholu redovno posve. Na zraku većina gubi svoja eterična ulja, osuši se i postaje smolom. Isprva se pod b. razumijevao samo Mekkabalzam, koji bijaše na Istoku glasovito sredstvo za rane. No kasnije se to ime primijenilo i na druge ljekarničke preparate aromatična mirisa, koji se za razliku od prirodnih b. zovu umjetni b. U medicini nailaze na mnogostruku upotrebu kao sredstva za liječenje kašlja, rana i t. d., za suzbijanje nametnika, odnosno za liječenje bolesti, koje ovi uzrokuju, za antiseptičke svrhe i u laboratoriju. Najpoznatiji su kanadski i peruanski b. te stiraks i terpentin. I. I.

Balzam Peru ili peruanski balzam (Balsamum peruvianum) dobiva se kao bolesna izlučina iz biljke Myroxylon peruiferum L. (= M. balsamum var. Pereirae). Početkom prosinca lupaju ušicama sjekire po kori toga balzamovca pri dnu stabla sve dotle, dok ona ne omekša i ne odijeli se od drva. Nakon pet dana počne curiti balzam, koji se hvata u krpe, omotane oko ranjenoga stabla. Krpe skidaju i iskuhavaju u vodi i tako se dobiva balzam, zvan balsamo de trapo, a ako iskuhaju cijelu koru, onda se dobiva balsamo de cascara. Peruanski balzam je sirupasta crnosmeđa, a u tanjem sloju smeđecrvenkasta tekućina ugodna mirisa poput vanilije i benzoe, okusa nagorka. Topi se u apsolutnom alkoholu, kloroformu i acetonu. Sastoji se iz 60 do 70% cinameina, a to je benzilni ester benzojeve i cimetne kiseline, te 30—40% smole, koja je ester peruresino-tanola sa benzojevom i cimetnom kiselinom. U medicini služi interno kod oboljenja organa za disanje i eksterno kao antiseptikum kod parasitskih oboljenja kože. Prve vijesti o peruanskom balzamu potječu iz 1569, a već početkom 17. st. spominju ga gotovo sve njemačke takse o lijekovima. Najnovija istraživanja potvrđuju njegovo djelovanje u desinfekciji i lokalnoj anesteziji i priznaju ga kao izvrstan lijek.

Balzam Tolu ili toluanski b. (Balsamum tolutanum) dobiva se tako, da se u stablo Myroxylon Balsamum(L.)Harms zareže poput slova V, a ispod zareza se pričvrste male tikvice, u koje polako b. curi po nekoliko mjeseci. U Južnoj Americi b. zovu balsamo de concolito. Ima nešto balzama i u primarnoj kori, i to shizolizigenim sekrecionim kanalima, ali taj (po Tschirchu i Oberländeru) nije tako djelotvoran kao onaj patološki, kojega ima i u većoj mjeri. Glavne izvozne luke za Tolu-b. jesu Barranquilla i Cartagena. T. b. je gusta ljepiva masa crvenosmeđe boje, koja stajanjem postaje krta i lomljiva. Ugodna je mirisa poput peruanskoga b., a okusa slabo kiselastog. Topi se u kipućem etil-alkoholu, kloroformu, acetonu i u kalijevoj lužini. Sadržava do 80% smole, koja je ester toluresinotanola sa cimetnom i benzojevom kiselinom, zatim 10—15% slobodne cimetne i benzojeve kiseline te vanilina. Bio je već u 16. st. poznat u Evropi, i to u medicini i parfumeriji. Danas se upotrebljava kao ekspektorans, sedativum i antiseptikum. B. A.