BALUZE, Étienne, * Tulle 24. XII. 1630, † Pariz 28. VII. 1718, franc. učenjak i historičar. Na želju svoje porodice uči građansko pravo na sveučilištu u Toulousi, no jedva je dočekao, da se sa svom strasti dade na izučavanje povijesti. Kao tajnik nadbiskupa Toulouse Charlesa de Montchala, zatim njegova nasljednika Pierra de Marca, poznatog među ondašnjim učenjacima, surađivao je u njihovim radovima i objavio poslije smrti ovoga posljednjeg prelata njegovo glavno djelo Marca hispanica, dodavši predgovor, priloge i upotpunivši ga četvrtim sveskom i jednim dodatkom. Došavši u službu La Mothe Houdancourta, nadbiskupa u Auchu, ostao je kod njega pet godina, dok ga nije 1667 pozvao Colbert, da upravlja njegovom knjižnicom, a tu je službu zadržao i poslije Colbertove smrti sve do 1700. Cijelo to vrijeme nabavlja za svog zaštitnika i za sebe goleme zbirke dokumenata i rukopisa. Uz posao knjižničara imenovan je 1689 profesorom kanonskoga prava na Collège de France, kome je postao 1707 i ravnateljem. U starosti je bio mučen okrutnim iskušenjima. Na želju svog zaštitnika kardinala de Bouillona objavio je 1709 Histoire généalogique de la maison d’Auvergne (2 sv.), u kojoj je porodicu svog zaštitnika doveo u izravno potomstvo nekadašnjih vojvoda od Guyenne i knezova od Auvergne. No budući da je kardinal de Bouillon, već tada u nemilosti, navukao na se kraljevu srdžbu, optužen je Baluze, da je htio tobožnjim dokumentima poduprijeti kardinalove tvrdnje, da pripada jednoj suverenoj kući. Osuđen 20. VI. 1710 bi otjeran sa Collège de France, prognan iz Pariza i lišen imanja. Bilo mu je tada 80 godina. Tri godine provodio je život u lutanju bez sredstava, a jedina mu je utjeha bila, da je sačuvao prijateljstvo slavnih učenjaka svojih suvremenika, kao što su bili Mabillon, d’Achery, Ducange i drugi, nastavivši bez očajavanja svoje radove. Kad je kuća Bouillon opet došla u milost, proglašen je i B. nevinim, te se mogao vratiti u Pariz, ali mu nije vraćeno ni njegovo mjesto ni imutak.

Radio je neumorno cijeloga svog mukotrpnog života: javlja se već za svojih sveučilišnih nauka, i to kritikom djela Gallia Purgurata od Frizona, izdavši Anti-Frizonius (1652), a završava svoj bogati rad djelom Historia tutelensis (1717), izašlim uoči njegove smrti. Treba napose spomenuti njegove opširne zbirke dokumenata: Capitularia regum francorum (1677, 2 sv.), Epistularum Innocenta III. papae libri XI (1682, 2 sv.), Nova collectio Conciliorum (1683), Vitae paparum Avenionensium (1693, 2 sv., na indeksu 1698), Miscellanea (1678—1715, 7 sv.).

LIT.: R. Fage, Les oeuvres de Baluze cataloguées et décrites (Bull. Soc. sc. Corrèze, 1881, 1884); C. Godard, De Stefano Baluzio Tutelensi, Pariz 1901.