BALUDŽISTAN (»zemlja Baludža«, u staro vrijeme Mekija, kasnije Gedrozija, u srednjem vijeku Mekran), ima 348.578 km2 i 868.617 stan., 2‧5 na km2. B. je britska pokrajina, koja se proteže od perzijske granice do Sulajman gorja i Sinda, pa od afganistanske međe do Arapskoga zaliva. Podijeljen je na dvoje: na kanat Kalat s brit. protektoratom, na samostalne krajeve, kojima vlada kan bez brit. protektorata, i na brit. B. (na sjev. ist.), koji je Afganistan odstupio Britancima 1879. B. je zapravo visoravan isprekidana lepezastim lancima, koji idu od sjevera na jug, a onda zakreću na zapad; na istoku ima nešto višega gorja (3900 m), ali i to opada prema jugu, pa se prikazuje kao rastrgana visočina. Kratke primorske rijeke utječu u Arapski zaliv, dok su na sjeverozapadu bare Hamun i Mashkel bez odvirka. Ljetni topli monsum s mora ne može radi topline tla da se zgusne, zato B. ima vrlo malo kiše, a klima je na raznim mjestima dosta različna. U zimi prevlađuje suhi sjeverozapadnjak, pa su onda i oborine vrlo malene, rijetko iznad 300 mm. U Quetti ima u siječnju 4.4° C, u srpnju 25° C, a 252 mm oborina. Kalat ima u siječnju 2.6° C, u travnju 22.9° C, a 127 mm oborina. Prema toj klimi zemlja je pustopoljina: stepa s bizarnim stijenama, osušeni vadi, rijeke bez soli, slane močvare, u kojima je kadikad ostala sama sol. Tamariske, oleandri i topole prate suha riječna korita; šume ima vrlo malo. Najstarije žiteljstvo se nalazi na Arapskom zalivu, pa je možda u rodu s Ihtiofagima na Perzijskom zalivu. Baludži, Iranci s tatarskom primjesom, dođoše ovamo tek u 10. st. pos. Kr., a istok nastavaju Brahui. Od svega baludžistanskoga žiteljstva ima 37% Brahuia, a samo 12% Baludža; ovih ima u svemu 1,300.000 duša, ali žive rastepeni u Perziji i ponajviše u Indiji. Ostali su stanovnici B. Tadžici iz Perzije i Afgani. Svi su stanovnici B. muslimani. Kako je B. pustopoljina i stepa, to je ondje najbolje razvito stočarstvo, pa se time bave Baludži i Brahui, koji žive nomadskim životom. Afgani i Tadžici su ratari, a poglavito u plodnom kraju Jacobabad Quetta. Iz B. izvoze se deve, ovce, koze, zebu, sagovi, proso, kukuruz, pšenica i datulja. Od ruda ima na sjeveru ugljena, petroleja i kromove rudače. Komunikacije podržavaju karavanski i jašilački putovi, a ima i 1600 km željeznice, koja spaja B. s Indijom.
LIT.: A. W. Hughes, The Country of Balucistan, London 1877; G. W. Gilbertson, The Balochi Language, Herford 1926; M. Longworth-Dames, the Baloch Race u Journ. R. Asiat. Soc. IV., London 1904. M. Š.
Jezik. Baludži ide u istočnu iransku grupu indoevropskih jezika. Raspada se u dva glavna narječja. Nema osobite pisane književnosti, nego samo nešto tradicionalne (pučke), koja zaostaje za afganskom. Govori ga u Baludžistanu oko milijun duša. Nema, jedinstvenog područja, jer centrum pripada narodu Brahui, koji govori nekim dravidskim narječjem.
LIT.: J. Vendryès, Les langues du monde, Pariz 1924. P. S.
Povijest. Baludžistan je stara Gedrozija. Najstarije stanovništvo ove zemlje su bili Brahui. U 10. st. počinju se Baludžistanci širiti prema istoku. Oni su se ubrzo domogli i Kalata, koji je bio u rukama Indijaca (1500). Sredinom 16. st. zavladao je Baludžistanom vladar Delhia. Sredinom 18. st. postade kanat Kalat nezavisan i slobodan pod Nezir kanom, koji je ubrzo i većinu baludžistanskih plemena podvrgao pod svoju vlast. Poslije njegove smrti (1795) nastade bezvlađe, te se Perzijanci domogoše velikog dijela zemlje, Englezi su prilikom ekspedicije u Afganistan 1841 zauzeli Kalat, ali se onda povukoše i ostaviše ondje staru vladalačku porodicu. Kan od Kalata sklopi s njima ugovor, kojim je dopuštao Englezima, da u Baludžistanu drže čete prema svojoj volji. Kako su opet nastali nemiri radi prijestolja, Englezi su kanu pridijelili svoga rezidenta. G. 1872 zapadni dio zemlje prizna vlast Perzijanaca, Quettu zauzeše Englezi, a 1876 priznade kan njihov protektorat. Od 1877 nalazi se u Baludžistanu agent indijskog potkralja.
LIT.: Hughes, The Country of Balucistan, 2 sv., London 1877; Spiegel, Eranische Altertumskunde, 2 sv., Leipzig 1871—1873.