BALTIČKO MORE (ruski Baltijskoje more, fin. Ita Meri, šved. Oster Sjön, njem. Ostsee) prostire se oko 60° sjev. širine i oko 20° ist. dužine od Gr. Sjeverna polovina ovoga prostora prodire u t. zv. Baltički štit između Skandinavije i Finske, a južna se širi po ravnoj ploči evropskoga trupa. Ova je južna polovina prošla od arhaika dalje znatne promjene u razvoju. U tercijaru je bila pokrita prostranim šumama četinara, od kojih je smola otvrdnula u dragocjeni jantar, zamaman predmet trgovine među ljudima od predhistorijskih vremena. Taj je bujni život bilja uništen u diluviju golemim zaleđenjem, koje je poslalo silne mase leda iz Fenoskandije k jugu. One su ispunile područje današnjega B. m., izduble njegovu korutinu i doprle duboko u Srednju Evropu. Kad se led povukao, korutinu je ispunilo more, koje je ovamo prodiralo iz Atlantika s jugozapada i iz Arktika sa sjeveroistoka. Iza toga je dizanje kopna na istoku i zapadu prekinulo veze i pretvorilo more u jezero, kojemu je voda postala slatka. To dizanje traje u Finskoj i Švedskoj još danas, a ponovno spuštanje tla oko danskih otoka otvorilo je jezeru spoj s morem na jugozapadu i omogućilo ulaz morskoj fauni iz Atlantskog oceana u današnje B. m.

B. m. zaprema površinu od 430.000 km². Na istoku se prosulo po njemu mnoštvo otoka i grebena, koji predstavljaju grbine i vrhove potonula kopna. Južno primorje do Finskoga zaliva je plosno, pokriveno sipinama ili dinama, a drugdje je strmo i nakićeno otočjem. Dubine su mora neznatne. Na jugu je najdublje kod otoka Bornholma (105 m) i pred gradom Danzigom (113 m), a najveće su dubine oko najvećega otoka Gotlanda (na istoku 249 i na sjeveru 460 m). Znatne su dubine i u Botničkom zalivu (do 300 m), a Finski i Riški zaton su plitki. Podneblje je uglavnom umjereno. Temperatura u srpnju pada samo na sjeveru Botničkoga zaliva ispod 14° C, a usred B. m. iznosi 15°—17°. Ovdje ne pada ni u siječnju ispod ništice, ali u Botničkom i Finskom zalivu spušta se na —8° pa i na —12°, tako da su zimi dugo zamrznuti. Proljeće je uz obale zbog hladnih vjetrova hladno, no jesen je ugodna i duga. B. m. ublažuje podneblje čitave svoje okoline, osobito u sjeverozapadnoj Rusiji, gdje su pod njegovim utjecajem zime blage i ljeta topla. Godišnje mnoštvo oborina je neznatno, oko 500 mm. B. m. je zbog utoka mnogih rijeka (iz Švedske Dan, Angerman, Ume i Tornea, iz Finske Ulea, iz Rusije Njeva, Narva, Zapadna Dvina i Njemen, iz Poljske Pregel i Visla, iz Njemačke Odra i Traun) malo slano, a u Finskom i Riškom zalivu je voda gotovo brakična. Dok morska voda sadržava prosječno 35‰, u B. m. nema više od 6 do 8‰ soli. Plima i oseka je osjetljiva na zapadu u Sundu i u Beltima, a dalje na istoku joj se gubi trag.

Plovidba nije laka, jer je B. m. plitko i ima mnogo pličina, obale su, u Švedskoj i Finskoj, kamenite i strme, a oluje su jake i česte (osobito u proljeće i jeseni), no plovidbu olakšavaju mnogobrojni svjetionici. Zimi prestaje svaki promet usred mora među Stockholmom i Gotlandom od konca prosinca do polovice travnja, u južnom dijelu Botničkoga zaliva od polovice studenoga do početka svibnja, a u Finskom zalivu od prosinca do travnja (150 dana). Iz Njemačke idu brodovi, koji prevoze cijele vlakove (trajekti, ferry-boats) u Dansku (Warnemünde—Gjedser) i u Švedsku (Sassnitz—Trälleborg). Flora i fauna je vrstama i individuima siromašnija nego u Sjevernom moru. Uspjesi ribolova su promjenljivi. Tako je ovdje bilo do 1400 mnogo sleđeva, a sada se od 1927 pojavljuju opet više. Inače se mnogo lovi moruna i jegulja, a na zapadu lokarda.

Živahnu su plovidbu provodili na ovom moru Normani-Varjazi (stoga kod Nestora »Varjaško more«), a na jugu Slaveni, koji su trgovali s Prusima i Litavcima. Ovu je plovidbu i trgovinu preuzela i razvila Hanza (v.). Kasnije su ovo sredozemno more nastojali obuhvatiti sjeverni narodi, osobito Švedi, pa Rusi i napokon Nijemci. Dominium maris baltici (prevlast nad B. m.) je krupno pitanje od 10. st. dalje. Dugo se na Sundu plaćala carina za prolaz brodova u Baltik i iz Baltika. B. m. je sad ploha, na kojoj se ublažuje opreka između zapadne i istočne Evrope, a sad područje žestokih sukoba njegovih susjeda za prvenstvo.

LIT.: Credner, Entstehung der Ostsee, Leipzig 1895; Deecke, Entwickelung und Gestalt der Ostsee, 1910; G. Braun, Das Ostseegebiet, 1912; Weule i Wegert, Die geschichtliche Bedeutung der Ostsee, 6. svezak Helmoltove Weltgeschichte, 1921.