BALON (tal. pallone, franc. ballon) je sprava loptasta oblika, napunjena plinom lakšim od zraka.
Od davnih je vremena bila usađena u čovjeku neutaživa žeđa, kako bi se mogao popeti u zračne visine. Najpodesnija sprava za to bila je balon. Mnogo je bilo pionira, pokusa i žrtava, dok se došlo do cilja.
Talijanski fizičar, isusovac Francesco Lana Terzi, 1670 prvi je iznio ideju o zračnoj lađi, koja bi plivala po zraku pomoću balona, izrađenih od tankih bakarnih listova. Iako se ovaj projekt nije mogao ostvariti, ideja konstruiranja balona lakših od zraka bila je temelj daljem razvitku aerostatike.
Fizičar Gusmao prikazao je 1709 na dvoru portugalskoga kralja spravu, kojom se podigao u zrak sagorijevanjem nekih tvari, što ih je sam zapalio. Za ovaj uspjeh nazovu ga »leteći čovjek« (Volador), ali ga španjolska inkvizicija osudi kao čarobnjaka na progonstvo, gdje je i umro. Ovaj prvi pokušaj dokazao je, da je uzdizanje balona moguće samo upotrebom sredstva lakšega od zraka.
Francuzi, braća Joseph i Étienne Montgolfier, konstruirali su prvi sferni balon napunjen toplim zrakom. Prvi pokusi izvršeni su 1783, i to 5. VII. u Annonayu i 19. IX. u Parizu. Braći Montgolfierima pripala je slava pronalazača balona. Pilâtre de Rozier i markiz Arlandski prvi su se digli na jednom »Montgolfieru« od 2.000 m3 21. XI. 1783, koji su punili dimom paleći slamu. Oni su se digli blizu 1.000 m, preletjeli Pariz, a kod silaska gotovo da nisu izgorjeli. Time je ostvaren davno željeni san, letenje čovjeka u zraku.
Pronalaskom vodika, koji je iznašao engleski fizičar Cavendish 1767, bilo je riješeno pitanje punjenja balona. Francuski fizičar Charles nakon mnogih pokušaja, a koristeći se novim pronalaskom rastvaranja kaučuka, konstruirao je balon od 380 m3 s neprobojnim omotačem, koji se punio vodikom i koji je imao ventil za ispuštanje plina. U tom je balonu bio i poseban prostor za nošenje balasta od pijeska. Ovim se je balonom digao 1. XII. 1783 u Parizu, postigao visinu od 2900 m i nakon dva i pol sata spustio se 40 km dalje od mjesta, gdje je uzletio. Charlesov b. potpuno odgovara današnjim balonima. Pronalazak braće Montgolfiera imao je samo povijesni značaj, dok je pronalazak Charlesov bio od praktične vrijednosti.
Od 1784 javlja se ideja o upravljanju balonom, a najjači joj je pobornik bio Blanchard. Kod svojih mnogobrojnih pokušaja on je 7. I. 1785 slučajno preletio kanal La Manche iz Dovera u Calais.
Braća Roberts prvi su dali balonu duguljast oblik. Francuski general inžinir Meusnier utvrdio je ove osnovne ideje za konstrukciju upravljiva balona — zračnoga broda: oblik jajast, umetanje baloneta sa zgusnutim zrakom, horizontalno potiskivanje, upravljač po širini i bilo kakvo pogonsko sredstvo.
Dalji napredak upravljanja balonom išao je uporedo s razvitkom tehnike motora. Francuski inžinir Giffard konstruirao je 1851 prvi parni stroj od tri KS, koji je težio 150 kg. Ovaj parni stroj ugradio je na svoj balon od 2500 m3 44 m dug, 12 m širok, a koji je težio 1800 kg. S njim se popeo 23. IX. 1852 na visinu od 1800 m i slobodno ga upravljao. Ovim je naučno bio riješen problem upravljanja balonom, samo je nedostajala potrebna pogonska snaga, koja bi omogućila veću brzinu. Giffard i Dupuy de Lôme došli su 1872 nakon brojnih pokusa do zaključka, da se upravljanje balonom — zračnim brodom može riješiti samo spravama težim od zraka.
Njemački tehničar Paul Haenlein mnogo se bavio konstrukcijom balona. Već je 1865 konstruirao jedan balon. U prosincu 1872 vršio je pokuse na svom novom balonu od 2400 m3, koji je imao jedan motor od 3.6 KS.
U listopadu 1883 braća Albert i Gaston Tissandier upotrebom električnog motora od 1.5 KS uspjeli su da svojim balonom naprave dva kruga iznad Pariza. Francuzi Renard i Krebs vršili su 1884 i 1885 mnogobrojne pokuse svojim balonom »La France« od 1860 m3, koji je imao motor od 8.5 KS. Time je bilo potpuno riješeno pitanje upravljanja balonom.
Pronalazak i usavršavanje benzinskih motora pridonijeli su brzom razvoju upravljivih zračnih lađa, kojima su otpočeli prvi pokusi 1896, kako bi se one upotrijebile za vojne svrhe.
Još za razvoja gradnje upravljivih zračnih brodova pojavila su se kod konstruktora različna mišljenja o gradnji. Tako su nastala tri sistema gradnje upravljivih zračnih brodova: tvrdi, polutvrdi i mekani sistem.
Njemački general grof Zeppelin konstruirao je 1898 prvi upravljivi zračni brod tvrdoga sistema, zapremnine 11.300 m3, sa dva motora po 15 KS. Nakon ovoga slijedili su mnogi drugi zračni brodovi različnih dimenzija. G. 1908, 2. VII. preletio je jedan od njegovih zračnih brodova daljinu od 800 km preko cijele Njemačke i ostao u zraku 21 sat.
Francuzi, braća Lebaudy, konstruirali su više zračnih brodova polutvrdoga sistema. G. 1805 jedan od njihovih zračnih brodova dao je dobre rezultate, pa ga je francuska država prihvatila za potrebe vojske.
Santos Dumont konstruirao je od 1898 oko 12 različitih balona — zračnih brodova mekog sistema. Njemački major v. Parseval konstruirao je više balona mekoga sistema. Model broj 1 bio je 48 m dug, sadržaja 2500 m3, s Daimlerovim benzinskim motorom od 100 KS.
Sada je bio postavljen temelj za dalji razvitak balona, to više, što su se pokazali kao odlično ratno sredstvo. U svjetskom ratu 1914—1918 baloni su imali znatnu ulogu. Najviše se upotrebljavao vezani balon, koji je služio za motrenje. Veličina ovih balona kretala se oko 1000 m3, a mogli su doseći visinu od 1000 do 1500 m. Bilo ih je različnih sistema: njemački Drachen—Ballon; austrijski Semperit; francuski Caguian. — Slobodni su se baloni manje upotrebljavali, jer su ih potpuno zamijenili aeroplani. Zračni brodovi mnogo su učestvovali u ratu, ali zbog svoje veličine bili odličan cilj. Lijep primjer upotrebe i izdržljivosti dao je njemački zračni brod L. Z. 120, koji je 1917 preletio put Njemačka—Egipat i natrag bez spuštanja u duljini od 6105 km za 101 sat.
Engleski zračni brod R 34 preletio je u srpnju 1919 Atlantski ocean za četiri i pol dana, a natrag za tri. Po narudžbi Amerike izrađen je u Njemačkoj zračni brod Z. R. 3 za trgovačke svrhe, koji je zapremao 70 000 m3 i imao 5 motora Maybach po 400 KS. G. 1924 preletio je Ocean za 62 sata i ondje dobio ime »Los Angeles«. Talijanski pukovnik Umberto Nobile preletio je 1926 s polučvrstim zračnim brodom »Norge« sjeverni pol od Spitzberga do Alaske.
Velik razvitak u gradnji zračnih brodova postigla je njemačka aeronautička industrija sa sjedištem u Friedrichshafenu. Njemački zrakoplovi preletjeli su sjeverni pol, cijelu zemlju, i na koncu je uspostavljen saobraćaj s Amerikom. Engleska i Amerika mnogo su žrtvovale za izgradnju zračnih brodova i postigle lijepe rezultate i pored nekoliko nesreća, u kojima su stradali R 100 i R 101. Amerika je prva počela upotrebljavati helij umjesto vodika, a i danas ima nekoliko zračnih brodova u svom naoružanju. Poradi sve većega napretka i usavršavanja aeroplana zračni se brodovi sve manje grade, ali još nije odbačena njihova ideja. Za vrijeme sadašnjega rata balonstvo nije uopće došlo do upotrebe, osim kod baražnih balona, koji služe kao zaštita pojedinih važnijih objekata. No ni ovdje se nisu baloni pokazali praktičnima, jer je već prvih dana razbita sva baražna mreža. Veliku ulogu ima balonstvo (od svoga početka sve više) u meteorologiji za različna zračna ispitivanja. Za tu svrhu dolaze u obzir baloni vrlo maloga opsega, kojima je postignuta najveća brzina od 36 km. Za njih se priveže košarica s različnim meteorološkim spravama, koje same registriraju sve promjene. Vl. P.
Balon za registriranje služi za istraživanje meteoroloških prilika u visokim zračnim slojevima. Zove se i pilotski b. Malen je to balon, obično od gume, bez posade, s košarom, u kojoj se nalaze meteorološki instrumenti (barometar-aneroid, termometar, higrometar i dr.). Može se dići do 35.000 m, a plovi uz mirne atmosferske prilike prilično jednoličnom brzinom. Kad se pusti uvis, prati mu se let, dok je moguće, teodolitom, da se ustanove zračne struje. U najvećoj dostiživoj visini rasprsne se, a instrumenti se tada polako spuštaju padobranom ili drugim balonom. Ovi se naime smještaju u balon za registriranje baš radi spuštanja. U balonu su i pismene upute za onoga, tko ga nađe, što da čini s instrumentima. Za manje visine (do 10.000 m) upotrebljavaju se i zmajevi naročito sagrađeni za tu svrhu, da se njima dižu u zrak sprave za registriranje. Oni su vezani o kakav konopac, kojim se mogu prema potrebi povući na zemlju, da se ustanovi stanje aparata za registriranje. Ali postoji i sprava, s pomoću koje se može i iz visine dojaviti stanje aparata. Ovakvi se usponi i balona i zmajeva izvode obično prema međunarodnom dogovoru na određene dane i s određenih mjesta. Sl. P-ć.