BALNEOTERAPIJA (od lat. balneum »kupaonica«, grč. ϑεϱαπεία »liječenje«) je liječenje s pomoću kupelji. Redovno se misli na liječenje s termalnim i mineralnim vodama: ljekovite vode služe za kupelj, za piće, za irigaciju, za grgljanje i t. d. Takvo se liječenje uspješno provodi na samom vrelu, t. j. u kupalištima, ali također i u zavodima, koji se ne nalaze u toplicama i koji su snabdjeveni modernim napravama za raznovrsnu primjenu tople i hladne vode u obliku kupelji, prskanja i t. d. (hidroterapija, od grč. ὕδωϱ »voda«), te koji su opskrbljeni aparaturom za ostale načine fizikalne terapije (fizioterapije): za raznovrsnu masažu i mehanoterapiju, za liječenje električnom energijom (toplinom, svijetlom) i t. d. Napokon se u širem smislu pod b. razumijeva uopće liječenje prirodnim faktorima, morem, suncem i klimom, pa se oba pojma rado kombiniraju u balneoklimatoterapiju. Ovamo ide i talasoterapija (grč. ϑάλασσα »more«), liječenje morem, i helioterapija (grč.ἥλιος »sunce«), liječenje suncem i dr.