BALNEOLOGIJA (lat. balneum »kupalište«, »kupka«), nauka o ljekovitim vodama i muljevima (→ peloidi). U zapadnoj se Evropi radije upotrebljava riječ hidrologija (od grč. ὕδωϱ »voda«). U širem smislu b. uključuje i nauke o liječenju klimatskim faktorima: suncem, zrakom i morem.

Čovjek se od pamtivijeka služio ljekovitim vodama (hrv. izričaji rudna voda, rudnica, toplica, kiselica). U starom vijeku s rudnim vrelima bile su povezane božanske sile i tamo su se vršili vjerski obredi i liječenja. Ta liječnici bijahu svećenici. Istom je Hipokrat, najveći predstavnik grčke medicine, uputio djelovanja i ljekovitosti takvih voda na kritičko, znanstveno istraživanje. Rimljani, nasljednici helenske medicine, priveli su u život načela tadašnje b. izgradivši širom svoga carstva bezbrojne terme i kupališta. Upravo se može reći, da među ostalim terme i kupališta obilježuju rimsku civilizaciju. Njima su bile poznate i neke naše toplice, tako na pr. Varaždinske (Aquae Jassae). Daruvarske (A. Balissae) i dr. U splitskoj se ljekovitoj vodi navodno kupao sam Dioklecijan. Premda tadašnja b. nema mnogo znanstvenoga, ipak se ona izrazuje u težnji, da se protumači bit ljekovitih voda i njihova djelovanja. Raspadom rimskoga carstva počinje ocvat terma i kupališta. U narednom periodu samostanske i skolastičke medicine interes za ljekovite vode biva sve slabiji. Istom je veliki preporod i na tom polju učinio dalji napredak. Veliki reformator Nijemac Paracelsus počinje sistematski analizirati ljekovite vode. Englez Francis Bacon (1560—1626), naslanjajući se na Paracelzov zahtjev, da se s eksperimentom i razumom (»experimenta ac ratio«) provode ispitivanja, živo se zalaže za istraživanja ljekovitih voda. Francuski filozof Montaigne (1533—1592), kao i drugi, piše o ljekovitim vrelima. Nijemac Adolf August Struve (1781—1840) kroči tim tragom i piše djelo o umjetnim ljekovitim vodama. Na tom polju obilno surađuju laici pored liječnika.

B. poprima obilježja znanstvene discipline istom u 19. st. Isprva pod svijetlom kritičkog empirizma, a poslije na osnovi podataka s područja eksaktnih znanosti fizike i kemije počeše se b. baviti liječnici mnogo sustavnije. Među Francuzima Trousseau upozorava svoje učenike na ljekovite vode; dalje Bourdon, pa Durand, Fleury i dr.; od Engleza Sir James Clark, zatim Barter i dr.; od Nijemaca August Vetter, Herman Brehmer i t. d. Među Slavenima dadoše Poljaci nekoliko istaknutih balneologa. Napose Michael Zieleniewski (* 1821) izdaje balneološki časopis Krynica i piše o tom predmetu članke i rasprave na poljskom jeziku. Kod nas na pr. Aleksis Rakovac piše uspjelu monografiju o Varaždinskim Toplicama. I ostali kulturni narodi pridonose svoje priloge balneologiji.

Naročiti razvoj doživljava b. u ovom stoljeću, kad se pored fizičkih i kemijskih analiza, koje su se već prije uvele, upotrebljava i biološki eksperimenat. Kad se dakle eksperimentalna medicina u zajednici s kliničkom zainteresirala za te probleme, dobiva b. svoj potpuni oblik. Danas se u suradnji na tom području natječu zajedničkim radom geolozi, fizičari, kemičari, tehnički stručnjaci, nac. ekonomi, uz liječnike, od kojih se zahtijeva stručno i specijalno obrazovanje. Suvremeno lječilište ili kupalište snabdijeva se potrebnim laboratorijima i t. d., a na medicinskim fakultetima osnivaju se katedre za balneologiju.

U svijetlu današnje b. ljekovite su vode otopine čvrstih i plinovitih tjelesa, koja se nalaze u njima u obliku soli, kiselina i baza, u obliku jona i u koloidnom stanju. Joni, kao nosioci terapijske energije, među ostalim obilježuju intimnu građu termalne i mineralne vode (v.).

Kritički obrađeni i znanstveno obrazloženi klinički uspjesi liječenja ljekovitim vodama proučavaju se po čitavom svijetu. Suvremena b. se tim radovima koristi i izgrađuje. Po ostvarenjima svojih naučno obrađenih načela b. postaje u životu naroda sve važnijom. Kod nas se ona počinje oblikovati i dobiva sve jasnije konture. Zagrebačka medicinska škola nesamo što nastoji presađivati svježe tekovine ostalih naroda, nego i sama aktivno surađuje na tom području. Naše od davnine poznate toplice i naša rudna vrela, koja predočuju jedan od izvora narodnoga zdravlja, treba da postanu i jednim od izvora narodnog blagostanja.