BALMEROV NIZ, niz crta u vodikovu spektru (kada svijetle vodikovi atomi). 4 crte su u vidljivom dijelu spektra, ostale u ultraljubičastom, te ih nalazimo fotografijom. (Sl.) Crte se sve više zbližuju, kada se pomičemo prema granici niza. Dužine vala λ (u praznom prostoru) prvih crta jesu

=	6562‧79	4861‧33	4340‧46	4101‧73	....
	crvena	modra	ljubičasta	ultraljubičasta

Zamamna zadaća, da se nađe matematički zakon toga niza, nije se lako riješila. Isprva se samo našlo, da je omjer prve i druge dužine vala 27 : 20 (6562‧79 × 20 : 27 = 4861‧326), omjer prve i četvrte 8 : 5. Najposlije je 1884 Švicarac, gimnazijski profesor i docent Johann Jakob Balmer (* 1825, † 1898) saopćio, da izmjerene vrijednosti λ udovoljuju jednadžbi λ = n²/n² − 4 . α, gdje za n treba redom staviti cijele brojeve 3, 4, 5, 6, .....Gornji brojevi mogu se dakle pisati 9/5 X α, 4/3 X α, 25/21 X α, 9/8 X α, te je α = 3645.99. Ako se stavi n = ∞, dobiva se dužina vala za granicu niza λ = α. Značajno je, da su dužine vala iz mjerenja poznate neobičnom točnošću, a ipak su u skladu s Balmerovom formulom, koja je prema tome uzor točnog fizikalnog zakona i daje pravo krilatici »spektroskopska točnost«. Bohr je 1913 teoretski objasnio Balmerov niz i time učinio prvi korak upoznavanju atomske ljuske. → Spektri, atomski.