BALKON (tal. balcone) označuje dio poda, koji je istaknut izvan zgrade ili na višem mjestu neke dvorane. Taj način neposrednog povezivanja pojedinih prostorija s vanjskim svijetom osobito je raširen u zemljama južnoga podneblja. U tim zemljama, na pr. u sredozemnom prostoru, zadobila je arhitektura naročito obilježje radi običaja, da se kod svih važnijih prostorija umjesto prozora upotrijebe vrata sa zaštitnim ogradama od željeza; kod starih zgrada ograde su iz kamena u obliku stupica (balustra). Prema potrebi, običaju i konstrukcijskim mogućnostima balkoni imaju različit istak, koji rijetko premašuje 1‧40 m, a obično se kreće oko srednje mjere od 0‧90 m. Balkoni su u starom vijeku gotovo nepoznati. Oni se upotrebljavaju tek ondje, gdje se grade višespratne zgrade, kakvih u ono doba nalazimo veoma rijetko. U srednjem vijeku, koji je u arhitekturi više obilježen svojim tvrđavnim, zatvorenim načinom gradnje, koji je nastao iz posebnih okolnosti, nije se ni pokazala potreba primjene balkona, a gdje ih i nađemo, tu su glomazni, s malim istakom i primitivno konstruirani. U doba renesanse, u vezi s novim načinom života, koji je težio za većom slobodom i kontaktom s vanjskim svijetom, dobio je balkon osobit značaj, koji se izrazuje u profinjenoj i brižnoj obradi pojedinih arhitektonskih dijelova kao: konzole, ploče i ograde. Raspored mjesta, gdje se pojavljuje balkon na fasadi, odabran je s umjetničkom brižljivošću, a posvećena je pažnja jakosti istaka balkonske ploče, visini ograde, okviru balkonskih vrata i modelaciji ovog dijela fasade prema cjelini. U baroku, a osobito u doba rokokoa, postaje balkon jednim od najznačajnijih elemenata kompozicije arhitekture, a kod ukrasa natječu se ponajbolji majstori kipari i kovinari. U ovo doba nastale su ograde posebnog ispupčenog oblika, koji je nastao iz praktične potrebe, da se dobije više mjesta radi uobičajene nošnje krinolina.

U alpskim krajevima primjenjuje se b. u drvenim gradnjama. Tu nailazimo na mnoge zanimljive konstrukcije, kojima se svladava problem što većeg slobodnog istaka poda bez stupova. Primjenom željezne i željezno-betonske konstrukcije omogućeno je dobivanje veoma istaknutih površina, no estetska strana nije u većini slučajeva riješena tako, da bi zadovoljavala. Moderna arhitektura, sklona dinamičkim efektima, rado primjenjuje jake istake.