BALKAN (tur., bug. »Stara planina«, u starini Haemus) nalazi se u istočnom dijelu Balkanskog poluotoka. Kod Crne Rijeke nadovezuje se na Karpate, dug je 600 km, a širok 20—45 km, do Iskera se pruža jugoistočnim smjerom, a dalje istočnim. Balkan se može podijeliti na tri glavna dijela; zapadni ide do prijevoja Arabakonaka, srednji do prijevoja Železnika, a istočni do rta Emine.

Zapadni Balkan se sastoji od dva luka, od višeg Midžora (2190 m) i nižeg Babinog Nosa. Uski središnji lanac (Veliki Balkan) je gotovo sav jedinstvena grbina, ali se na istoku javlja opet sve većma paralelizam. Visokogorski značaj ima između prijevoja Arabakonaka (988 m) i Šipke (1310 m) sa srednjom visinom bila od 2000 m, a srednjom visinom prijevoja od 1500 m. Glavice najviših vrhunaca nadvisuju bilo tek za nekoliko stotina metara (Jumrukčal 2379 m). Prema jugu se ruši strmo poput zida, a radi neznatne širine gorja djeluju usponi veličajnije nego inače. Istočni (Mali) Balkan je širi i niži, prelazi rijetko 1200 m, a konačno se gorje raspada na valovito humlje i svršava s Eminskom Planinom (427 m). Prema Dunavskoj se ploči glavni lanac djelomično postepeno spušta, a djelomično se pred njim dižu niži vijenci Prebalkana.

U zapadnoj polovici Balkana nalazimo arhajsku i paleozojsku jezgru, na koju naliježu mezozojske naslage s mjestimičnim pojavama eruptivnog kamenja. Istočno od Šipke prevlađuju općenito kredni fliš i mezozojski vapnenci. Prebalkan je izgrađen od mezozojskih vapnenaca i pješčenjaka. Kod nabiranja Balkana djelovao je tangencijalni pritisak s juga, koji je dolazio od Rodopske mase. Stoga su slojevi Balkana uglavnom nagnuti prema sjeveru, a nabiranje je bilo intenzivnije na jugu nego na sjeveru. U starijem periodu nabiranja, koji pada u pretpermsko doba, uzdigao se zapadni i srednji Balkan. Drugo, slabije nabiranje bilo je u oligo-miocenu, kad su se oblikovali istočni lanci te predbrežje zapadnog i srednjeg dijela.

Na jugu podbalkanske ulegnine diže se Antibalkan (Srednjogorje), izgrađen od kristalinskog kamenja. Grupira se u više masiva, od kojih su najvažniji: 1. Vitoša, 2290 m (njegova je pripadnost Antibalkanu sporna); 2. Ihtimanska gora; 3. Srednja gora, 1572 m; 4. Sarnena gora.

Balkan je dosta prohodno gorje. U cijeloj ga širini probija Isker, inače postoji tridesetak povoljnih prijevoja, od kojih su najvažniji Šipka, Trojan (1651 m) i Železnik (1097 m).

LIT.: La Bulgarie, devant le IV. Congrès des géographes et ethnographes slaves, Sofija 1936; H. Grothe, Bulgarien, u E. v. Seydlitz’sche Geographie, Breslau 1931; Y. Chataigneau, La Bulgarie, u Vidal de la Blache-Gallois, Géographie universelle, VII., 2., Pariz 1934 J. F. Gellert, Zur Morphologie des Balkangebirges, Geol. Rundschau, 1927.