A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Balfour
Svezak: 2
Stranica: 138 - 139
Vidi na enciklopedija.hr:
Balfour, Arthur James
BALFOUR, 1. Arthur James, Earl of, * Whittinghame (Haddingtonshire) 25. VII. 1848, † Fisher’s Hill, Woking (Surrey) 19. III. 1930, engleski državnik i filozof. Kao član konzervativne stranke ulazi 1874 u Donju kuću i postaje privatnim tajnikom svog ujaka lorda Salisbury-a, 1885 ministrom u Salisburyjevu kabinetu, a 1887 glavnim tajnikom za Irsku. G. 1891—1892 pa opet od 1895 je vođa konzervativaca u Donjoj kući i prvi lord državne riznice. Kao nasljednik Salisburyja postaje ministrom predsjednikom (1902―1905). Kad je J. Chamberlain razvio veliku propagandu u korist zaštitnih carina, B. zauzima posredujuće držanje. Za njegove vlade je 1904 uglavljen englesko-francuski sporazum i obnovljen savez između Engleske i Japana. U opoziciji, neko vrijeme suzbija reforme liberalne vlade, a zatim napušta vodstvo stranke. S ulaskom konzervativaca u kabinet Asquitha 1915 B. postaje prvi lord admiraliteta, a u kabinetu Lloyd Georgea 1916 ministar vanjskih posala. 2. XI. 1917 izdao je t. zv. Balfourovu deklaraciju o stvaranju »narodne domovine« za Židove u Palestini. G. 1919 postaje lord-predsjednikom tajnog vijeća, 1922 dobiva red podvezice i naslov earla te prelazi u Gornju kuću, a 1925 je ponovno lord-predsjednik tajnog vijeća u kabinetu Baldwina. Kao član imperijalne konferencije izradio je 1926 izvještaj, koji je dao temelj položaju dominiona u krugu britanskog carstva.
BIBL.: Defence of Philosophic Doubt, London 1879; Essays and Addresses, Edinburgh 1893; The Foundations of Belief, London 1895; Reflections suggested by the New Theory of Matter, London 1904; Questionings on Criticism and Beauty, Oxford 1909; Theism and Humanism, London 1915; Essays speculative and political, London 1920; Theism and Thought, London 1923.
LIT.: B. E. C. Dugdale, Arthur James Balfour, first earl of Balfour, New York 19372. J. N.
Kao filozof B. je blizu engleskom pragmatizmu, što ga pod imenom humanizma zastupa F. C. Schiller. Po B-u teorijski je i praktički neosnovan »naturalizam«, t. j. nazor koji uzima, da prirodonaučno mišljenje predstavlja granicu ljudskoga spoznavanja. Razumski stav ne može obuhvatiti ni zadovoljiti sve potrebe ljudske niti se u njem samom može razviti jedinstven i cjelovit nazor o svijetu. Pored misaonih osnova dolaze pri izgrađivanju životnoga sustava ljudskoga u obzir i ne-racionalni faktori, što stvaraju vjerovanja (»belief«), a B. ih obuhvaća pod pojmom autoriteta. Etičke, estetske i religijske vrednote traže uporište u nekoj umnoj instanciji, iako se ona razumski ne da potpuno dohvatiti. Činjenica pak, da i razumska (logička) spoznaja ostaje uvijek samo u granicama vjerojatnosti i da se ni po tom ne razlikuje od pretpostavaka uvjerenja, upućuje na to, da se traži izmir između znanja i idealnih zahtjeva umne svijesti. A. B-a.
2. Francis Maitland, * Edinburgh 1851, † kod uspinjanja na L’Aiguille Blanche na Mont Blancu 19. VII. 1862, engleski fiziolog, mlađi brat pređašnjega. Glavno mu je djelo Comparative Embriology. U.