BALEARI (Islas Baleares), španjolska skupina otoka u zapadnom dijelu Sredozemnoga mora, 90 km daleko od Pirenejskoga poluotoka, sastavljena od Mallorce i Menorce (B. u užem smislu) te Ibice i Formentere (B. u širem smislu ili Pitiuzi) s nekoliko otočića (Cabrera, Conejera) i školja. Ova skupina otoka sačinjava španjolsku pokrajinu B. od 5014 km2 sa 360.000 stan. katalonskoga govora. Otočje je odlomljeno od andaluzijskoga nabranoga gorja i povezano s njime zajedničkom podmorskom podlogom, kako pokazuju isponi na otočju i dubine u moru. Svi su otoci goroviti (Mallorca do 1571 m), ali slabo zašumljeni (čempresi, hrastovi, u visinama vazda zeleno grmlje), a prostranije su nizine jedino na Mallorci i Menorci. Podneblje je (izuzevši oluje u jeseni) blago i jednolično. Plodnost tla je izvanredna za sve vrste južnoga voća, a dobro uspijeva i stočarstvo (svinje, mazge). Iz brda se dobiva sol, vapno i mramor, a more daje mnogo riba. I obrt je znatan. Glavni grad pokrajine je Palma na Mallorci. Na B. su nađeni važni ostaci domaće kulture iz brončanog i željeznog doba (goleme građevine na zemlji i pod njom).
LIT.: Ludwig Salvator, Die Balearen, 9 sv., Leipzig 1869—91, malo izdanje u 2 sv., Leipzig 1897; Vuillier, Les îles oubliées, Pariz 1892. D. Ž.
Pod starim imenom Balearides (ili Gymnesiae) razumijevali su se otoci Mallorca (Balearis maior) i Menorca (Balearis minor). Krivo je uvriježeno mišljenje, da su Baleare zauzeli Feničani, jer oni uopće nisu nikada na njih došli. Tek su ih Kartažani kasnije zaposjeli. Stanovnici (Balearici), kojih je bilo oko 30.000, bijahu na glasu kao ratnici, a naročito se isticahu u spretnom izbacivanju velikog kamenja praćkom (balearski praćari), radi čega ih je mnogo služilo u kartaškoj, a kasnije u rimskoj vojsci. Kad ih je konzul Kv. Cecilije Metel 123 pr. Kr. pokorio, napučio je otoke romanizovanim življem iz j. Španjolske. Ovi su sagradili gradove Palmu i Polenciju, a Metel je dobio zato nadimak »Balearicus«. G. 425 osvojiše Baleare Vandali, a 560 istočnorimsko carstvo. Kasnije bijahu u vlasti Pise, dok ih 798 ne osvoje Mauri, koje istjera 1229 aragonski kralj Jakov I. On obrazova državu »kraljevinu Mallorcu« za svog sina Jakova, kojega naslijediše Sancho i Jakov II. G. 1344 pripoji ih Petar IV. Aragoniji. U Utrechtskom miru 1713 došla je Menorca radi svojih luka pod vlast Engleza, koji je mirom u Versaillesu 1783 vratiše Španjolskoj. J. G-c.