BALDUNG, Hans zvan Grien, * Weyersheim kraj Strassburga 1484/1485, † Strassburg 1545, njemački slikar, bakrorezac i crtač, podrijetlom iz Schwäbisch Gmünda. Čini se, da je od 1504 do 1505 bio u Nürnbergu učenik Albrechta Dürera. Od 1509 dalje boravi u Strassburgu, od 1512 do 1516 u Freiburgu, a onda do svoje smrti opet u Strassburgu, gdje je uživao velik ugled kao umjetnik i građanin. Rano je pristao uz Lutherov pokret pa je, kako kaže tradicija, prisustvovao 1518 saboru u Augsburgu. Primao je, osobito u svojim ranijim djelima, rado tuđe poticaje, ali ih je na svoj način misaono razrađivao. Kasnije se njegova mašta rado opaja bujnim nagim ženskim likovima, prikazima smrti i vještica. Bio je, međutim, podoban, da i slike s religioznim motivima prožme strasnim senzualnim životom i patosom, koji kadikad biva divlje raspojasan. Među njegovim slikama su najznatnije: glavni oltar u stolnoj crkvi u Freiburgu (možebit potječe od njega i nacrt za raskošnu ornamentalnu rezbariju toga oltara) sa središnjom slikom Krunisanja Bogorodičina i krilnim slikama: Poklonstvo sv. Triju Kralja (Berlin, Kaiser - Friedrich - Museum); Rođenje Kristovo (München), Smrt sv. Doroteje (Prag, Rudolfinum), Bijeg u Egipat i Alegorija glazbe (Nürnberg, Germanski muzej). Među portretima ističu se ovi: grofa Ludwiga von Löwensteina (Berlin), baruna Morsperga (Stuttgart) i markgrofa Kristofa I. Badenskog (München). Na svojim kasnijim slikama prikazuje B. rado mitologijske i alegorijske prizore. Takve su: Dvije vještice (Frankfurt na Majni), Smrt cjeliva ženu (Basel), Heraklo i Antej (Kassel), Sedam stupnjeva ljudskog života (Seusslitz). — B. je bio znatan i originalan grafičar. Raniji njegovi bakrorezi do 1516, zapravo samo pokušaji, odaju utjecaj Dürerov. Važniji su njegovi drvorezi, pojedinačni listovi i knjižne ilustracije, njih 150 na broj. U njima napušta B. mirni opisni način Dürerov i daje maha svom temperamentu i svojoj fantastičnoj ćudi, koji se očituju u prevelikoj žestini kretnja i izražaja. Sve to zajedno daje ovim njegovim djelima poseban ugođaj i značaj. Često su njegovi drvorezi tiskani sa dvije ploče (jednom, na kojoj je crtež, i drugom tonskom, u kojoj su izdubena svijetla), čime se postizava efekt chiaroscura. Najznatniji su B. drvorezi: Vrzino kolo (B. 55) iz 1510, prvi njegov datirani list; Filida i Aristotel (B. 48); Izgon iz raja (B. 4), Sv. Sebastijan (B. 253), Uzašašće Kristovo (B. 43), pa Serija konja iz godine 1534. Od B. sačuvan je i niz izvanrednih crteža.

LIT.: G. v. Terey, Verzeichnis der Gemälde des H. B. genannt G. (Studien zur Deutschen Kunstgeschichte, 1.), Strassburg 1894; P. Kristeller, Kupferstich und Holzschnitt aus vier Jahrhunderten, Berlin 1905; F. Lippmann, Der Kupferstich, Berlin 1905; H. Schmitz, H. B., Bielefeld-Leipzig 1922; H. Curjel, H. B. G., München 1923; E. Bock, Die deutsche Graphik, München 1922; L. Baldass, Hans Baldungs Frühwerke (Pantheon 1928); C. Koch, Hans Baldungs Geburtsjahr (Zeischrift für Kunstwissenschaft 1933); O. Fischer, H. B. G., München 1940; F. Winkler, Altdeutsche Tafelmalerei, München 1941.