BAKULA, fra Petar, * Posušje 24. V. 1816, † Mostar 2. X. 1873, hercegovački franjevac. Početnu i humanističku školu svršio je u Kreševu, gdje je 1833 stupio u franjevački red. G. 1836 otišao je na dalje nauke u Italiju (Lucca), gdje je svršio filozofiju i teologiju. Iako je bio stranac, zadržan je u Italiji do 1846, da predaje ove dvije struke. Imenovan je i tajnikom toskanske franjevačke provincije. B. je zavolio talijanski Risorgimento, pa je javno pisao protiv apsolutističkog i feudalističkog shvaćanja onoga doba. Leopold II. (1824—1849), veliki vojvoda toskanski, uvjeren, da je Bakulino pisanje upereno protiv njega, zatražio je od redovničkog starješinstva, da ga ukloni iz Toskane. G. 1846 vrati se B. u Hercegovinu i preuzme službu odgoja franjevačkih pitomaca na Čerigaju, kraj Širokoga Brijega. S tim i počinje pravi kulturni i patriotski Bakulin rad.

Bio je 12 godina župnikom u Hercegovini. Od 1860-1864 obilazi Italiju i Austriju kupeći milodare za izgradnju crkvenih zgrada u Hercegovini i tražeći mecene, koji bi pomogli izdržavanje hercegovačkih franjevačkih bogoslova u stranom svijetu. Od 1864— 1873 B. trajno radi u Mostaru kao generalni vikar biskupa Kraljevića (1864—1879) i kao graditelj današnje samostanske crkve, negdašnjega sirotišta u Podhumu te osnovne škole, koju su do 1882 držali franjevci. Stekao je mnogo zasluga i kao crkveni organizator. Njemu se najviše mora zahvaliti, da je hercegovačka franjevačka provincija 1852 dobila svoju samostalnost i uređenje. Sveto je preminuo u Mostaru i pokopan je u Šoinovcu, gdje su mu braća podigla lijep nadgrobni spomenik.

Književni rad B. više je znanstveno-poučan, nego u pravome smislu književan. Povijesna djela pisana latinski i talijanski odlikuju se ljepotom stila i jezika. Propagandističko I Martirii... i t. d. daleko se više odlikuje divnim prikazom kraja 18. st. i prve polovice 19. st. Hrvatski jezik odaje, da je B. bio autodidakt. Ipak nije bio bez epskoga pjesničkog dara. Njegova Hercegovina za devetnest... i t. d., kao i Pjesma o francuskom i pruskom ratu odaju neobično poznavanje povijesti i strategije. Najljepše piše latinski, onda talijanski, a najslabije hrvatski, osobito u Politici i Pravom mudroznanju, gdje poput drugih svojih suvremenika nastoji, da bi svaki pravni, filozofijski i teološki termin izrazio hrvatski, što mu stil čini na nekim mjestima teškim i nerazumljivim.

Bavio se i liječništvom. Bio je kučni liječnik na dvoru Ali-paše Rizvanbegovića. Francuska mu je vlada dala dvije kućne apoteke, koje su služile općem dobru hercegovačkog svijeta, koji je on besplatno liječio i davao mu lijekove.

BIBL.: B. je pisao historijska, propagandistička, nabožna, poučna i pjesnička djela. Petnaest je njegovih djela tiskano, a sedamnaest ih je ostalo u rukopisu. Napomenut ćemo samo najvrednija djela: Historijska: Breve compendio sacro-istorico sulle vicende della regolare Missionaria Custodia e vicariato apostolico di Erzegovina, Dubrovnik 1853; Schematismus topographico-historicus Custodiae Provincialis et Vicariatus Apostolici in Hercegovina, Split 1867. Pjesničko-historijska: Hercegovina za devetnest godinah vezirovanja Hali-paše, Spievao jedan Hercegovac, Beč 1863; O francuskom i pruskom ratu god. 1870—1871, Pjesme, Dubrovnik 1873. Nabožna: Pribogoljubna bavljenja za stišati svetu misu, Split 1869; Prodanje i život Josipa patrijarke, Split 1871. Popularno-poučna: Pravo mudroznanje, Split 1867 i 1869; Politika za svakoga čovjeka, Split 1869; Četiri dila godine, Split 1871. Propagandističko: I Martirii nella missione Francescana Osservante in Erzegovina, Rim 1862.

LIT.: R. Glavaš, Spomenica pedesetgodišnjice hercegovačke Franjevačke redodržave, Mostar 1897, životopis str. 155—157, a popis Bakulinih djela 162―164; I. Milićević, Skromni, ali veliki radnik, u kalendaru »Napredak« za 1936; L. Petrović, Život i rad O. fra Petra Bakule, u almanahu »Stopama otaca«, Mostar 1939.