BAKU (perz. »na udaru vjetra«), glavni grad sovjetske republike Azerbajdžana sa 709.500 stan. na poluotoku Apšeronu u Kaspijskom moru, izložen ljutim sjevernim vjetrovima, 1880 imao je samo 15.000 stan. Dva su dijela grada: na obali moderni u ruskom stilu (stanovnici su Tatari, Armenci, Rusi, Perzijci) i »crni grad« s golemim izvorima nafte (Bibi-Ajbat, Bala, Sura), koja se cijevima tjera pored 650 km duge transkavkaske željeznice u Batum. B. ima sveučilište, a luka je znamenita, jer odanle prolaze transporti robe na transkaspijsku željeznicu (Krasnovodsk— Andidžan). M. Š.

Područje petrolejskih nalazišta grada Bakua izgrađuju naslage eocena, oligocena, miocena i pontika. Glavni su izvori u produktivnoj seriji pontijskih slojeva od 1500—1600 m debljine. Sastoje se od međusobno izmiješanih lapora i pijesaka s vulkanskim pepelom, a nad njima su apšeronski slojevi s plinovima. Od brojnih petrolejskih polja, kojih ima više tisuća, u području Bakua najizdašnije je polje Balakhamy s dosadanjom golemom produkcijom od 200 milijuna tona. J. P-k.