BAKTERIOZA. Bakteriozama nazivamo biljne bolesti uzrokovane bakterijama, kao što nazivamo bolesti uzrokovane gljivama mikozama (→ mikoze). Nije tako davno, što je prvu bakteriozu zapazio Th. Burill u USA (1880), a brzo zatim utvrđen je veći broj bakterijskih biljnih bolesti. U prvo vrijeme izazivalo je velik otpor tvrđenje, da su bakterije uzročnici biljnih bolesti, a protivili su se tomu i odlični predstavnici bakteriološke nauke (A. Fischer). Velika je zasluga američkog istraživača E. F. Smitha, što je ustrajnim radom doveo do toga, da se opstojanje tih oboljenja općenito prizna. Kasnija su istraživanja samo potvrdila i proširila njegove navode. Patogene bakterije uzrokuju nekoliko vanjskih i unutarnjih slika oboljenja, kao što je gnjiloća, pjegavost lišća i plodova, rak, tumori i uvenuće cijelih biljaka.

Bakterije prodiru u biljku putem rana, veoma često i putem puči (stoma), puči vodenica (hidatoda), a po svemu se čini, bar u nekim slučajevima, i putem lenticela. Nakon prodora u biljku nalaze se bakterije uvijek samo u intercelularnim prostorima te odavle izlučivanjem toksina i encima uzrokuju ugibanje stanica i maceraciju staničja. Nalazimo doduše bakterija i u stanicama, no samo u mrtvima i uginulima. U živim stanicama nalazimo samo simbiotske bakterije, dok patogene po mišljenju većeg dijela istraživača dolaze samo intercelularno.

Infekciji biljke bakterijama pogoduje oblačno vrijeme, jako međusobno zasjenjivanje, vlaga tla, kiša, jaka rosa i dovoljna toplina. U takvim prilikama javljaju se i naglo šire bakterijska oboljenja. Za pojavljivanje tih bolesti od značenja je, da neke patogene bakterije žive u zaraženom tlu, druge se prenose zaraženim sjemenom, a od velikog su značenja i kukci kao raznašači bakterija. Kadšto je veza s kukcima toliko tijesna, da neke bakterije nalazimo čak već u jajašcima insekata, te se čini, kao da žive u simbiozi s njima.

Premda su se kao uzročnici biljnih bolesti navodile bakterije iz različnih rodova, pokazalo se, da bakterije uzročnici biljnih bolesti idu samo u rod Bacterium.

Česta i u nas raširena bakterijska bolest javlja se na grahu (pasulju) i nekim drugim lepirnjačama te uzrokuje pjegavost lišća i mahuna. Na listovima vidimo najprije brojne sitne poligonalne vodenaste pježice, a staničje oko njih postaje klorotično (požuti). Velik broj tih pježica uvjetovan je prodiranjem bakterija kroz puči, koje se nalaze u velikom broju na listovima. Pježice postaju prozračne, polagano se međusobno stapaju, te tako zahvaća bolest veće dijelove biljke, a posljedica je djelomično ili potpuno ugibanje, sušenje i padanje listova.

Kroz puči prodire bakterija i u mahunu, broj pježica nije velik, no one su veće i upale. Sjeme, koje leži ispod jače udubljenih pjega, pokazuje pjege na lupini, vidan znak, da je bakteriji uspjelo prodrijeti i u sjeme. Za vlažna vremena opažamo na pježicama bijele sluzne kapljice pune bakterija. Nekoliko bakterijskih vrsta uzrokuje ove promjene, i to: Bacterium vignae, Bacterium phaseoli i Bacterium medicaginis var. phaseolicola. Sijemo li zaraženo sjeme, razvit će se iz mnogog od njih bolesne biljke, s kojih se zaraza dalje širi. Stoga treba za sjetvu upotrijebiti samo zdravo sjeme; no kako ima vrsta graha, koje odolijevaju toj bolesti, mogu nam i one dobro poslužiti.

Kod čišćenja mrkve često se ustanovi, da je veći broj komada u nutrini posve omekšao, pa da malo i zaudara. Još je veća neprilika, kad se za jake kišne jeseni ustanovi, da su glavice kupusa potpuno smekšale, intenzivno zaudaraju i raspadaju se pod rukom. Gubici priroda u takvu slučaju mogu biti naročito veliki. Ovoj gnjiloći uzrokom je također jedna bakterija, koja je prvi put pronađena kod propadanja mrkve, te je zato dobila ime Bacterium carotovorum. Sličnu bolest opažamo na luku, cikoriji, artičoku, celeru, hrenu, paprici i drugim biljkama. Važno je, da ta bakterija može vršiti i dalje razorno djelovanje, ako se u spremištima među zdravima nalazi i po koji bolesni komad. Stoga je potrebno, da kod spremanja biljaka u podrume izlučimo sve bolesne i sumnjive komade, a osim toga moraju spremišta biti suha, zračna i ne smiju biti previše topla.

Prolazeći šumama, u kojima se nalazi jasen, opazit ćemo često, da su deblo i grane nekih stabala upravo posute malim prištićima i većim rakastim tvorevinama. Uzrok te bolesti je bakterija Bacterium fraxini. Bakterija živi u kori, razara staničje i stvara šupljine pune bakterija. Za kišna vremena javljaju se na rubovima raka kapi bakterijske sluzi, koje kiša ispire, a bakterije na ranjavim mjestima kore stvaraju nove rakove. Na sličan način dolazi i do zaraze mladih stabalaca, koja se nalaze ispod zaraženih starijih stabala. Posiječemo li pravodobno pojedina oboljela stabla, spriječit ćemo dalje širenje bolesti.

Gotovo je nemoguće, da u voćnim rasadnicima kod presadnje ne bismo našli veći ili manji broj krušaka, jabuka, bresaka i gorkih badema, u kojih se na prizemnom dijelu stabalca i korijenju ne nalaze veći ili manji čvorovi, koji su u početku mesnati, a kasnije drvenasti. Čest je slučaj, da nalazimo čvorove neravne površine na šećernoj repi, hmelju, pelargonijama, krizantemama i mnogom drugom bilju. Osobito su veliki u šećerne repe, a često po nekoliko puta veći od same repe. Takve čvorove nazivaju tumorima, jer se po unutarnjoj građi toliko razlikuju od normalnog staničja, da se sama od sebe nametala misao, da su te tvorevine nalične tumorima u čovjeka i životinja, a to je razlogom, da se ta bolest naziva i biljnim rakom. Budući da se tumori javljaju osim na mjestu zaraze i na drugim mjestima, smatrali su ih i nazivali metastazama. Pošto je otkriven pravi uzročnik tumora, Bacterium tumefaciens, te u vezi s tim točnije proučen postanak primarnih i sekundarnih tumora, pokazalo se, da je sličnost ovih s onima u čovjeka i životinja samo prividna. U ovom slučaju bakterija putuje s mjesta primarne infekcije intercelularnim prostorima, usput mijenja izgled stanica, a na više ili manje udaljenom mjestu, gdje se bakterija obilnije razmnoži, nastaju sekundarni tumori.

Biljke zaražene od te bakterije ne ugibaju odmah, no ipak slabo uspijevaju. Budući da bakterija živi u tlu, dobro je, da se na jače zaraženim tlima obustavi kultura osjetljivih biljaka. Kako rane omogućuju prodor bakterija, treba pažljivo obavljati cijepljenje, a sadnice štititi močenjem u zemljanu kašu, kojoj se na svaku litru doda 5 gr uspuluna.

U poljima zasađenim krumpirom primjećujemo ponekad pojedine biljke, koje su omlohavile, a lišće im je manje ili jače uvenulo. Na površini takve biljke ne vidimo drugih promjena, no ako poprijeko presiječemo cimu, opazit ćemo, da je staničje, koje provodi vodu, potamnjelo. Mikroskopski pregled pokazuje, da je provodno staničje puno bakterije Bacterium solanacearum, a jer ne može primati vodu, biljka vene. Ako zaražene biljke stvore gomolje, tada zaraza prelazi i u provodno staničje gomolja, a sadnja takvih gomolja omogućuje ponavljanje bolesti. Tu bolest prenose i insekti, a održava se i na nekim trajnim biljkama. Odabiranje zdravih gomolja za sadnju, uništavanje zaraženog korova, kao što je kužnjak (Datura stramonium), i promjena mjesta uzgoja krumpira dovodi do uspješne borbe protiv te bolesti.

Konačno spominjemo, da osim navedenih bakterijskih bolesti dolazi u nas i veći broj drugih, pa još neke samo poimence navodimo: bakterioza krastavaca (Bacterium lachrymans), bakterioza kupusa, karfijola, kelja, korabe i drugih krstašica (Bacterium campestre), bakterioza graška (Bacterium pisi) i maslinova šuga (Bacterium Savastanoi).

LIT.: E. F. Smith, Bacterial diseases of plants, Philadelfija, London 1920; Isti, Bacteria in relation to plant disease, I.—III., Carnegie Institution of Washington, 1905 —1914; Ch. Elliott, Manual of bacterial plant pathogens, Baltimore 1930; P. Sorauer, Handbuch der Pflanzenkrankheiten, II., Berlin 1928; G. K. Burgvic, Bakterialnije bolezni rastenii, Moskva 1936; V. Škorić, Bacterial blight of pea: overwintering, dissemination and pathological histolog, Phytopathology, 17, 1927; V. Škorić, Jasenov rak i njegov uzročnik, Glasnik za šumske pokuse, 6, 1938.