BAKOTIĆ, 1. Antun Karlo, * Gomilica 14. XI. 1831, † Zadar 13. I. 1887, književnik. Nakon gimnazijskih nauka u Splitu polazio je bogosloviju u Zadru, ali ju je ostavio te svršio filozofiju u Beču i postao nastavnik u Splitu, zatim upravitelj gimnazije u Šibeniku i Splitu i nadzornik osnovnih škola. Djela: Pojavi u prirodi (prema tal. djelu A. Cime; Zagreb 1864), Vinarstvo (Rijeka 1867), Fizika neba (Izvještaj splitske gimnazije 1873/74) i pripovijest iz bosanskog života Raja, koju je izdao sin mu Vladimir (Zagreb 1891).

LIT.: A. Petravić, Treće studije i portreti, 52—63. E. Š.

2. fra Fulgencije (Bakotin), * Kaštel Gomilica 1720, † Amelia (kraj Perugije u Umbriji) 4. V. 1792, dalmatinski kipar. Bio je franjevac malobraćanin. Legenda priča, da je boraveći u samostanu Sv. Križa kod Trogira jedne noći u snu vidio na moru plivati tri drva, od kojih je on imao izdjelati tri križa. Kad je u zoru otvorio prozor, ugledao je u moru kod samog samostanskog zida tri komada drva, izvadio ih i donio u samostan. To je drvo doplovilo iz Svete Zemlje. Od ta tri drva izdjelao je tri križa: jedan u samostanu Svetog Križa kod Trogira, drugi u franjevačkoj crkvi u Poljudu kod Splita i treći u crkvi sv. Jeronima u Kaštelu Gomilici. Kasnije je živio i radio u Italiji, gdje je i umro.

LIT.: I. Kukuljević-Sakcinski, Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, Zagreb 1858; A. Šimčik, Tri križa Fra Fulgencija Bakotina (u časopisu Obitelj 1935; Isti, Raspelo Fra Fulgencija Bakotina u Poljudu (u istom časopisu 1936). A. Sch.

3. Ignjat, splitski svećenik, rodom iz Kaštel-Gomilice. E. Laszowski u Znamenitim i zaslužnim Hrvatima kaže za B., da je bio »dobar hrvatski pjesnik«. Opet prema svjedočanstvu splitskog kanonika Anđela Dalla Costa »u istomačenju hrvatskomu, koliko u ispisanju« njegova Zakona crkovnoga (Mleci 1778) B. mu je bio pomoćnik, koji je svoj posao s »potpunim zadovoljenjem i korišću dostojno izvršio«. U tom času B. je bio »pop Kastila opatiskoga države Splitske«. F. F.

4. Lujo, * Split 21. XI. 1867, † Beograd 30. III. 1941. Gimnaziju je svršio u Splitu, a pravne nauke u Beču i Grazu. Bijaše odvjetnik u Šibeniku i Zadru i zastupnik srpske stranke u dalmatinskom pokrajinskom saboru. Na poziv srpske vlade vodio je 1913 pregovore o konkordatu između Vatikana i Srbije. Za rata 1914—18 boravio je u Nišu i Parizu i postao tajnikom poslanstva, a poslije rata poslanikom kod Vatikana. G. 1911 preveo je Justinijanove institucije, 1915 napisao na francuskom Dalmatinsko pitanje, koje je štampano u Švicarskoj. Mnogo godina je radio na prijevodu Sv. Pisma, koji je štampan u Beogradu 1933. G. 1936 izdao je Rječnik srpskohrvatskog književnog jezika. Osim toga objavio je mnogo pravno političkih članaka u različnim časopisima. J. N.

5. Vladimir, * Rijeka 1862, † Makarska 1925, hrvatski književnik, svećenik. Dao je hrvatski prijevod latinskih pjesama pape Lava XIII. (Split 1905), jednu studiju o sv. Jeronimu (Sarajevo 1917) i dr. Pisao je i talijanski različite književne članke u časopisu Antologia per la scuola e per la famiglia (Milan). Preveo je na talijanski Mažuranićev ep Smrt Smail-age Čengića (La morte di Smail Agà Cengic, Split 1922). M. D-ić.