BAKAR, grad u Hrvatskom Primorju, leži amfiteatralno u polukrugu na sjeverozapadnom dijelu Bakarskog zaliva. G. 1931 imao je 2075 stan. Dijeli se na t. zv. Grad, u kojem se nalaze stolna crkva sv. Andrije i stari Frankopanski grad, te na t. zv. Primorje s crkvom sv. Marije. Od javnih ustanova B. ima: gradsko poglavarstvo, kotarski sud, lučku kapetaniju, pomorsku akademiju i s njom spojenu strojarsku školu, građansku i pučku školu. U B. nalazi se i dio kaptola modruškog (3 kanonika), a tu je i sjedište arhiđakonata bakarskog (transalbinus). Crkve: stolna i župna crkva sv. Andrije (spominje se već u 15. st.), sv. Križa, sv. Margarete i sv. Marije. B. ima željezničku postaju na pruzi Škrljevo—B., a vezan je sa Sušakom dijelom jadranske ceste.

B. je u prvoj polovici prošlog stoljeća postao znatnom lukom s velikim pomorskim prometom (g. 1828 2007 stan., 1855 2400 stan.). Propadanje je započelo u doba, kad su parobrodi počeli potiskivati jedrenjake (g. 1869 2116 stan.). Izgradnjom željeznice Karlovac—Rijeka (1873) zadan je velik udarac Bakru, koji od tog vremena pa do kraja Svjetskog rata jedva vegetira. G. 1919 doživio je B. opet kratko doba procvata (1920 ima 2405 stan.), da nakon evakuacije sušačke luke (1924) ponovno izgubi vrlo mnogo pomorskoga prometa.

Najvažniji je izvoz drveta. Razvijen je i ribolov (osobito na tune), a u okolici vinogradarstvo (poznata bakarska vodica). Z. D-i.

Povijest Bakra seže u rimsko doba, jer je na njegovu mjestu stajao tada grad Volcera. U srednjem vijeku pripadao je B. Vinodolskoj županiji. Zato su i bakarski zastupnici bili 1280 prisutni kod stvaranja t. zv. Vinodolskog zakona. Tada se uopće prvi puta spomenulo ime Bakar.

Vinodolsku je županiju kralj Andrija 1225 darovao knezu Vidu Frankopanu. Tako je i B. došao pod vlast moćnih krčkih knezova Frankopana. Da se lakše brani od neprijatelja, dobio je dopuštenje, da se ogradi kamenim zidom. Vjerojatno se to dogodilo iza 1242, kada su Mongoli i Tatari spalili sva hrvatska mjesta, koja nijesu imala utvrda za obranu.

Prirodno je, da se Bakrani posvetiše trgovanju po moru, čime je spojeno i blagostanje njegovih žitelja. Knez Martin Frankopan podijelio je Bakranima znatne povlastice; ove je kralj Matija Korvin 1479 potvrdio, a 1489 i povećao. Naskoro je B. postao središtem velikog dijela Frankopanovih imanja.

G. 1527 provalili su u taj kraj Turci i porobili cijelo frankopansko imanje. Zato Frankopani 1530 u Bakru podižu kaštel, u koji su spremili trgovačku robu i prihode svojih imanja za izvoz po moru. Taj kaštel postoji i danas, a Bakrani mu dadoše ime Stari grad. Uz kaštel se vide i »Vela Vrata«, kroz koja vodi cesta iz Bakra na Sušak i Rijeku.

Stjepan Frankopan predade B., Grobnik, Hreljin, Ozalj i Dubovac 1550 svojoj sestri Katarini, koja se udala za sigetskog junaka Nikolu Zrinskoga. Otada pripada B. knezovima Zrinskim sve do njihova utamničenja 1670. Pred Bakrom je 10. VII. 1592 došlo do pomorske bitke između Mlečana i senjskih uskoka. Mlečani su 1616 pokušali zauzeti Bakar.

B. je iza utamničenja knezova Zrinskih došao 1670 pod vlast Kr. komore. Da se unaprijedi bakarska trgovina, dade kralj Karlo graditi lijepu Karolinsku cestu od Karlovca do mora kod Bakra. Sam kralj Karlo dođe 1728 u B., gdje je odredio, da se bakarska luka ima povećati i urediti za najveće brodove. B. je doduše s Vinodolom bio 1749 pripojen »Austrijskom Primorju«, ali ga je kraljica Marija Terezija već 5. IX. 1777 vratila Hrvatskoj. Učinila ga je 13. V. 1778 slobodnom lukom te mu pridala sav teritorij od Trsta do Kraljevice kao Bakarski kotar. Štaviše, 23. IV. 1779 proglasila je Bakar slobodnim i kraljevskim gradom u povelji, koja je pisana latinskim jezikom, a čuva se u gradskom arhivu u Bakru. Drukčije se prema Bakru ponio kralj Josip II. On je stvorio t. zv. Ugarsko Primorje, kojemu je 1786 pridao grad Bakar zajedno s Vinodolom, otkinuvši ih od Hrvatske. Ali već 1791 bude Bakar opet sjedinjen s Hrvatskom. Kralj Franjo I. naložio je 1807, da Bakar mora svoje zastupnike slati na hrvatske sabore.

Kad je Napoleon Bonaparte 1809 (mirom u Beču) prisilio Austriju, da mu odstupi južnu Hrvatsku od mora do rijeke Save, dospio je i Bakar pod francusku vlast. No već 1813 budu Francuzi otjerani iz Bakra, koji je tada bio pridijeljen novostvorenoj austrijskoj pokrajini »Iliriji«. Istom 1822 dođe Bakar opet pod vlast hrvatskoga bana.

Bakarski je kotar kao municipij postojao sve do 30. IX. 1874, kada se od grada Bakra odijeliše općine Kraljevica, Bakarac, Hreljin, Krasica, Grobnik i Trsat. Odonda ostadoše Bakru samo 3 obližnja sela (Sveti Kuzam, Vitoševo i Donje Škrljevo); sva druga mjesta pripadoše riječkoj županiji.

Otkako je 1873 otvorena željeznička pruga Karlovac—Rijeka, počela je propadati bakarska trgovina i opustjela je bakarska luka, jer je sav promet bio navrnut na riječku luku. Istom 15. IX. 1927 počeli su od spomenute pruge graditi 10 i po kilometara dugi odvojak do pristaništa u Bakru. Polagano se i to gradilo, pa je promet na toj bakarskoj željeznici otvoren tek 12. VII. 1931.

LIT.: E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb 1923; Isti, Urbari vinodolskih imanja knezova Zrinskih, Zagreb 1915; Š. Ljubić, Arheologičko izkapanje u Bakra u Viestniku hrv. arh. dr., g. IV.; M. Mažić, Prilozi za poviest grada Bakra, Sušak 1896; Isti, Staro bakarsko plemstvo, rukopis u vijećnici Bakra; A. Schneider, Popis naučno proučenih i fotografski snimanih umjetničkih spomenika u hrv. primorju, Ljetopis Akad., Zagreb 1935—36; G. Kobler, Memorie per la storia della liburnica città di Fiume, I.—III., Rijeka 1896. R. H-t.

Bakarsko pomorstvo. Iz listina 15. st. doznajemo, da je u to vrijeme cvala živa pomorska trgovina između Bakra te Istre i Dalmacije. G. 1420 tuže se izaslanici korčulanske općine, da im je knez grada Raba zaplijenio korčulansku karaku, koja je iz Zadra otplovila u Bakar, da tamo krca drva. Iz Bakra izvozilo se mnogo robe, osobito željeza, lana, voska i pređe, te je na bakarske sajmove dolazilo mnogo dalmatinskih trgovaca. Do smrti kneza Bernardina Frankopana († 1529) bio je B. važno trgovačko mjesto, koje je 1524 dobilo i posebne odredbe za trgovinu (bakarska tarifa). No već nekoliko godina kasnije izmijeni se položaj u B., kada su se počeli doseljavati prvi uskoci. Oni su 1542 s jednim brigantinom i još jednim manjim brodom udarali na Mlečane. Nakon čestih okršaja između jednih i drugih dođe 1581 do blokade Bakra. G. 1589 tuži se knez Juraj Zrinski nadvojvodi Karlu, da je jedan bakarski brod s teretom kositera, koji je plovio u Veneciju, zaustavljen na moru i upućen na Rijeku. Borba je dosegla vrhunac 1616 opsadom i bombardiranjem B. od mletačke mornarice. Po svršetku Uskočkog rata (1617) Zrinski su ponovno slali svoje trgovačke brodove krcate robom i u mletačke posjede. Osobito se mnogo izvozila željezna roba, koja je dolazila iz Čabra. Od naoružanih brodova imali su Zrinski jedan brigantin, koji međutim nije smio ploviti izvan naših teritorijalnih voda, osim ako je unaprijed ishodio dopuštenje Venecije. Nakon propasti Zrinskih, pod upravom ugarske, a poslije austrijske komore, bakarska luka prilično radi, tako da se oko 1720 podnose prijedlozi caru Karlu VI. za dalju izgradnju bakarske luke. Ipak Bakrani moraju da plove pod dubrovačkom zastavom podržavajući trgovinu soli između Napulja i Trsta, jer Venecija nije trpjela prisutnosti druge zastave u svojoj blizini. Pripojenjem Bakra Hrvatskoj (1777), ustanovljenjem slobodne luke (1778) i gradskog municipija (1779) postavljeni su temelji velikom procvatu bakarskog pomorstva. Tada se i brodogradnja stala jače razvijati, a trgovina je bila najživahnija od 1780 do 1784, kada se uvezlo robe u vrijednosti od 97.747 for., a izvezlo u vrijednosti od 53.927 for. Za vrijeme Napoleonovih vojna stradalo je bakarsko pomorstvo, da se nakon ratova opet podigne do zamjerne visine. Lijepo se razvila i brodogradnja. U brodogradilištu Mate Matrljana sagrađeno je 1833—1869 39 brodova sa 16.876 tona. Na svim bakarskim brodogradilištima sagrađena su (1852—1863) 32 broda, i to 7 nava, 6 barka, 13 brika, 2 škune, 1 luger, 2 trabakula i 1 bracera s ukupnom tonažom od 12.407. Bakrani su imali 1856 u vlasništvu 22 broda sa 8320 tona. Pomorskih kapetana sa sjedištem u Bakru bilo je onda 81, a iz bakarske okoline: iz Bakarca, Hreljina, Kostrene, Sv. Barbare i Sv. Lucije i okolice Sušaka 109. Poslije 1859 počela je brodogradnja opadati, a brodarstvo se još održalo. G. 1875 osnovano je »Hrvatsko brodarsko društvo«, koje je raspolagalo s brodovima »Ban Mažuranić« i »Hrvat«. Tih godina Bakar dobiva i prvi parobrod, vlasništvo J. Mikuličića »Grad Bakar«. Pobjedom parobroda u borbi s jedrenjacima dolazi u osamdesetim godinama prošlog stoljeća do potpune propasti bakarskog pomorstva, koje se nije uopće moglo takmičiti s društvima Rijeke, koja je subvencionirala država, te je i Bakar počeo gubiti na važnosti. B. Z.

Bakarska pomorska akademija. Za bana Jelačića 1849 osnovana je u Bakru državna dvorazredna javna nautička škola. G. 1854—55 preuzeo je grad tu školu u svoju režiju, ali ju je prestao uzdržavati krajem prvoga polugodišta 1856. Bakarski građani uzdržavali su poslije toga školu kao privatnu ustanovu 15 godina. 10. XI. 1871 hrvatska vlada ponovno uspostavlja u državnoj režiji bakarsku nautiku, koja je školske g. 1876—77 proširena na tri, a 1882 na četiri razreda. Od 1894 do 1899 izvršena je reorganizacija, kojom je nautička škola dobila 7 razreda. 19. VII. 1917 pretvorena je bakarska nautika u Pomorsku akademiju. Nastavni je jezik otada za sve razrede hrvatski. Školska osnova proširena je 1932 trgovačkim disciplinama. 30. VII. 1928 osnovana je uz akademiju i mašinska škola za brodske strojare.

LIT.: A. Šporer, 90-godišnjica bakarske nautike, Sušak 1940. A. P.

Školski brod pomorske akademije u Bakru. Zaslugom odjelnoga predstojnika za nastavu Ise Kršnjavoga kupila je hrvatska vlada 1894 od vojvode Roberta Permanskoga jahtu Farnese, koja je 22. IV. bila prekrštena te je dobila ime Margita, a imala je služiti za naučna putovanja bakarskih nautičara. Prije toga nijedna sredozemna država nije imala svojega školskoga broda za obrazovanje časnika trgovačke mornarice. Kad je Margita postala premalena za svoju svrhu, dao je ban Pavao Rauch sagraditi u Kielu novi školski brod, znatno veći od prijašnjega. Taj je brod nazvan Vila Velebita. B. P-ć.