BAKALOV, 1. Canko (psed. Cerkovski), * Bela Čerkva blizu stare prijestolnice Trnova 1869, † Sofija 2. V. 1926, bugarski književnik i javni radnik. Otac mu je bio svijestan, radin i imućan gospodar, a majka mu je znala mnogo priča i pjesama, s kojima je začaravala dušu budućega pjesnika. Upravo u godinama njegova djetinjstva, u Beloj Čerkvi javlja se Bačo Kiro, prvi bugarski seoski pjesnik i buntovnik (poginuo je 1876). Mali Canko Bakalov zaboravlja mračne i krvave dane ropstva i dijeli ushićenje naroda pri polasku u oslobodilačku rusku vojsku. Do 1888 godine — i poslije, kad je završio mjesnu školu, — ostaje u selu, pomaže svojima u poljskom radu i piše stihove i cijele pjesme u duhu narodne pjesme. Godine 1888 odlazi u Trnovo, da nastavi svoje školovanje donoseći i tri bilježnice od po 200 strana s pjesmama i opisima. Druge godine seli se u Plovdiv i tamo se upoznaje s djelima Rakovskoga, L. Karavelova, Zah. Stojanova, K. Veličkova, braće Miladinova i nekim prijevodnim djelima. Ali u Plovdivu nije mogao da bude marljiv učenik. Ne svršivši školske godine vraća se u selo. Kada se poslije posvadio sa svojim ocem, B. je krenuo u Kazanlik, ali i tamo također nije ništa svršio. Poslije je lutao po različnim krajevima u Bugarskoj. Godine 1897 otputuje opet u Belu Čerkvu, gdje uređuje svoje vlastito seljačko gospodarstvo. Tri godine Bakalov radi intenzivno kao marljiv gospodar, kao pjesnik i javni radnik. Tada, poslije dugih idejnih lutanja dolazi do ideje poljodjelskoga udruživanja. Pod oblikom »omladinskoga prosvjetnoga društva« okupio je ratare i obrtnike u jednu zajedničku prosvjetnu cjelinu, dižući gospodarski napredak i političku samosvijest seljaka na selu kao i drugih težaka i obrtnika u Bugarskoj. Za članove toga društva mogli su biti uzeti samo ljudi, koji su se bavili poljodjelstvom i obrtom, i izričito se branilo ljudima drugih zanimanja (kao na pr. učiteljima, svećenicima, trgovcima), da pristupaju u to društvo.

U travnju 1899, na inicijativu Canka Bakalova bi sazvan veliki sabor u selu Musina, na kojem se odredio datum i mjesto za prvi kongres poljodjelskih društava. U listu Zemedelska zaštita, koji je izdavao i uređivao Janko Zabunov (Pleven), objelodanjen je poziv seljacima u Bugarskoj, koji je spremio Bakalov. Do 28. XII. 1899 osnovalo se oko 400 društava. Tako je udaren početak one javne organizacije, u kojoj se razviše D. Dragijev, Stambolijski, i koja od 1918 dalje igra važnu ulogu u političkom životu Bugarske. Bakalov ostaje uvijek među njezinim prvacima; on je osnivač pokreta. Godine 1913 započne u Beloj Čerkvi izlaziti časopis Selska probuda (Seosko buđenje), koji je izlazio dvije godine. Godine 1906 izabran je za narodnog zastupnika. Poslije katastrofe na Dobrom polju godine 1918, u koalicijskom kabinetu Todora Todorova, Bakalov je ministar građevina, kasnije, godine 1919, kada je Stambolijski preuzeo samostalnu upravu, Bakalov je bio ministar željeznica, prosvjete i najdulje građevina. U listopadu 1921 proslavljen je svečano narodni jubilej u povodu 30-godišnjega književnog jubileja Bakalova. Poslije prevrata od 9. VI. 1923 godine Bakalov je zatvoren i osuđen. U zatvoru je napisao roman Iz kutova srca. Pušten je na slobodu 5. I. 1925 godine, a zatim je, tri mjeseca kasnije, poslije atentata u crkvi sv. Nedelje (15. IV. 1925) ponovno zatvoren do 21. III. 1926, kada ga je sud riješio krivnje. Mjesec dana kasnije, 2. V., umro je Bakalov.

BIBL.: Znatnija djela Canka. Bakalova: Tužni časovi (časopis Musina 1895), Snimke i misli (Sofija 1901); Na rŭmane, pjesmotvor iz života žetelica (Sofija 1901); Ruža, priča u stihovima (Gabrovo 1904); Poljske pjesme, izbor stihova (Varna 1905); Dječje razmišljanje (Gabrovo 1905); Besanica (Sofija 1908); Bolovi, političke pjesme i pripjevi (Sofija 1908); Ludi-mladi, scenska igra (Sofija 1908); Luđak, scenska igra (Sofija 1908). Godine 1918 u Sofiji izlaze u dva sveska Sabrana djela Canka Bakalova Cerkovskoga. Godine 1926 kao posmrtno izdanje izlazi u Sofiji u redakciji An. Strašimirova, u zatvoru pisani roman Iz kuteva srca, a g. 1932 Pisma iz zatvora s predgovorom St. Omarčevskoga i kćerke N. Bakalova-Sevdalina S. Bakalova.

LIT.: K. Veličkov, Bugarski pisci; N. Atanasov, C. Cerkovski – život i književni rad (Sofija 1921, državno izdanje); Jubilarni zbornik Canka Cerkovskoga (Sofija 1921, državno izdanje); Proslava Čanka Cerkovskoga, zbornik o svečanostima i poštovanju pjesnika (Sofija 1921, državno izdanje).

2. Georgi, * 1873, † 1939, bugarski književnik, jedan od osnivača socijalističkoga pokreta u Bugarskoj, lični prijatelj Plehanova, dopisni član Ruske akademije znanosti. Bakalov je napisao mnoge knjige i brošure o suvremenoj bugarskoj literaturi i o bugarskom političkom i duhovnom preporodu. Izdao je opsežan Rusko-bugarski rječnik, Sofija 1938, i veliki Enciklopedijski rječnik tuđih riječi, Sofija, 1939. G. K.