BAJZA, 1. Ivana, udata Slavik, * Zagreb 12. XI. 1834, † Zagreb 28. V. 1882, jedna od najzaslužnijih kazališnih umjetnica u vrijeme stvaranja stalnog hrvatskog ansambla. Glumila je i na njemačkom, a od 1860 samo na hrvatskom jeziku. Igrala je 1864 na premijeri Demetrovu Teutu. Iz struke heroina (Marija Stuart) prešla je u sentimentalne ljubavnice i salonske dame, a kasnije glumi karakterne starice. S. B.

2. Jozef Ignác, * Predmiera 1754, † Bratislava 1836, kanonik. B. je prvi tražio, da slovačkom književnom jeziku bude osnov zapadnoslovačko narječje. Prema francuskim uzorima napisao je 1783 prvi slovački roman René Mladenca Príhodi a Skúsenosti, u kojem se već držao novoga književnog jezika. Tim je jezikom htio potpomoći razvoj narodne kulture i istaknuti pravo Slovaka na samostalan narodni život. Pisao je epigrame (Epigrammata gednakokonco-hlasné a zvuko-mirné; Weselé účinki a rečeňj k stráweňú trúchlivich hodín), te izdao u stihovima Príkladi ze swatého Písma. Njegov pokušaj, da se stvori slovački književni jezik, ostvario je Anton Bernolák. J. A-š.

3. József, * Szücsi 31. I. 1804, † Budimpešta 3. III. 1858, madžarski pjesnik, po zvanju odvjetnik, no kasnije napusti zvanje i posveti se studiju estetike i književne kritike. Mnogo je prevodio s njemačkoga. Nastojao je uvesti u madžarski politički život liberalne tendencije pa se morao žilavo boriti s istaknutijim predstavnicima svojega doba. Dvaput je biran za ravnatelja Narodnog kazališta u Budimpešti (1837 i 1847). Zbog sudjelovanja u borbama za samostalnost trpio je brojna progonstva i bijedu. G. 1851 pokušao je izdati svoja ukupna djela, ali je izdanje bilo zaplijenjeno zbog rodoljubive pjesme Apotheosis, u kojoj je prikazao tragediju svojega naroda. M. N.

4. József ml., * 1885, † 1938, madžarski književni historičar, pisac mnogih studija, ravnatelj madžarskog Narodnog muzeja, prof. hrvatskog jezika i književnosti na budimpeštanskom sveučilištu, čija su predavanja, osobito iz hrvatske književnosti (dubrovačka književnost, Šenoa, hrvatska lirika i t. d.) pobudila veliku pažnju. Pod pseudonimom Battorych Kornél mnogo se bavio hrvatskim pitanjem u dnevniku Magyarság.

BIBL.: Horvátország népessége (O hrvatskom življu), 1916; A magyar-horvát unió felbomlása (Raspad madžarsko-hrvatske unije), 1925; Jugoszlávia, 1929. E. K.