BAJAM, badem, mendula, menduo, mjenduo, omendul, klepiš, mandelnovo drevo, Prunus amygdalus Stok., por. ružičnjača. Bajam potječe iz Azije, gdje raste samonikao, a ima ga samonikla i na Kavkazu pa u Grčkoj. Bajama ima više vrsta. Najobičnije su: bajam pravi ili obični, Prunus amygdalus Stok., bajam patuljasti, P. nana (L.) Stok., bajam kineski, P. Davidiana (Carr.) Franch., i bajam perzijski, P. orientalis (Miller) Koehne. Posljednja tri upotrebljuju se više za ukras vrtova, dok se pravi bajam gaji kao voćka radi svoga ploda.

Pravi bajam potječe iz Sirije, odakle je prenesen u Grčku, gdje su ga već 600 godina pr. Kr. gajili kao voćku. Iz Grčke su ga grčki kolonisti prenijeli duž obala Sredozemnoga mora i sadili u svojim kolonijama. Kako su oko 400 pr. Kr. osnovali svoje kolonije na Hvaru, Visu i Trogiru, vjerojatno je, da su uz lozu donijeli tamo i smokvu i bajam. U staru rimsku državu donesen je u 5. st. pr. Kr. Rimljani su plod bajama zvali Nux graeca, što dokazuje, da su ga dobili preko Grka.

Danas je gajenje bajama prošireno po svim primorjima Sredozemnoga mora. Na našem primorju izbrojeno je oko 390.000. Opat Fortis navodi u svojim putopisima, da se bajam gajio u Makarskoj, Rabu, Kaštelima, na Braču, Hvaru i Visu. U zagorskom dijelu Dalmacije otpočelo je izdašnije gajenje bajama pred kojih 130 godina. Pobudu za to dao je t. zv. Grimanijev zakon (Legge Grimani) 1756. Tim su zakonom zagorskom pučanstvu podijeljena zemljišta preuzeta od Turaka uz obvezu, da na podvornicama ima saditi i voćke, među kojima Grimani izričito napominje i bajame, te za njih kao i za ostale voćke odobrava oprost od plaćanja desetine za punih 20 godina. Kasnije su župnici i neki posjednici nastojali, da se gajenje što više proširi. Danas je bajam najviše proširen u kotarima: Šibenik, Knin, Benkovac i Brač.

Stablo pravog bajama naraste 6—10 m visoko. Deblo mu je rijetko kada sasvim ravno, nego je više krivudavo i grbavo. Kora je za mlada glatka, u kasnijoj dobi hrapava i raspucana, boje pepeljaste ili sivosrebrnaste, dok su jednogodišnje mladice zelene. Listovi su jednostavni, jajasto kopljasti i pilasto nazupčani. Na lisnoj peteljci je po više žlijezda ili ih uopće nema. Drvni pupovi su konični i olako dlakavi. Cvjetni pupovi su vunasti i još na jesen gotovo jednaki drvnim pupovima. Cvjetovi su ili osamljeni ili po 2—10 zajedno. Nekoje odlike cvjetaju odmah po Božiću, inače cvjetaju obično od veljače do konca ožujka. Nikad ne procvjetaju svi cvjetovi odjednom, i cvatnja traje oko 20 dana. Čim cvatnja svrši, ukazuju se i listići, ali ima slučajeva, da se cvjetići otvore i listići ukažu u isto vrijeme. Cvjetovi su prilično veliki, dvospolni, pravilni, ružičasti ili bijeli i gotovo bez peteljčice. Bajam cvjeta po prvi put već u 4. ili 5. godini, a ako je navrnut i ranije.

Plod bajama je duguljasta, ponešto spljoštena ili okruglasta koštica, obavita zelenom, baršunastom ljuskom, koja u zrelosti popuca i plod iz nje ispane. U tom se bajam razlikuje od ostaloga koštičavoga voća. Koštica je izvana točkasto jamasta ili glatka. U njoj su jedna ili dvije jezgre obavite žilavom i hrapavom kožicom. Koštica je već prema odlici tvrda, polutvrda ili mekana, a jezgra je po okusu slatka ili gorka.

Žile bajama su osobito razvijene i prodiru duboko u zemlju, samo ako mogu, i radi toga se bajam ne boji mnogo suše, te može živjeti i preko 100 godina. Bajam raste i plodi se kao i maslina i narančevice u krajevima s umjereno suhim i toplim podnebljem, u kojemu nijesu običajne nagle promjene toplote niti kasni mrazovi.

Bajam se umnaža sjemenom i navrtanjem. Za umnažanje sjemenom odaberu se s jakih stabala lijepo razviti plodovi, koji sami otpanu, kad dozore, i koji se odlikuju ranim prispijevanjem i ostalim poželjnim svojstvima. Umnažajući bajame navrtanjem upotrebljuju se divljačice razvite iz sjemena gorkog bajama. Sjeme bajama, prepušteno samo sebi i uplivu zraka, gubi klijavost već nakon nekoliko mjeseci i zato je dobro, da se sjemenke stratificiraju u pijesku. Osim na samu divljaku može se bajam navrtati i na šljivu Dama ili St. Julien, ako je tlo, u kojem će se posaditi, nešto vlažnije. Postupak u rasadniku kao i kasnije isti je kao i za ostale voćke. Sjemenke se mogu posaditi i na stalno mjesto stavljajući u svaku jamicu po 3 sjemenke šiljkom dolje. To se osobito čini u krševitim i škaljastim zemljištima. Kad sjemenke izniknu, ostavi se najbolja, a ostale pogule.

Njega budućih stabala bilo presađenih ili na mjestu odgojenih jednaka je njezi ostalih voćnih stabala. Posebno obrezivanje krošnje za povećanje plodnosti rijetko se gdje izvodi.

Odlike bajama. Budući da se bajam dobro umnaža sjemenom, nastao je s vremenom velik broj odlika, koje se međusobno razlikuju samim plodom, grananjem krošnje i cvjetovima. Plodovi iste odlike znadu biti različiti prema dobi stabla, nadmorskoj visini, u kojoj se gaje, prema položaju i zračnoj vlazi, kao i prema godištu. Broj odlika, nastalih na osnovi umnažanja samim sjemenom, i kod nas na primorju ide u stotine i svake se godine povećava, jer se svojstva odlike samim sjemenom rijetko kada prenose vjerno na potomstvo. Prema tvrdoći koštice sve se odlike mogu svrstati u četiri skupine ili razreda, i to: 1. razred bajami slatkog ploda tvrde koštice, 2. razred bajami slatkog ploda polutvrde koštice, 3. razred bajami slatkog ploda mekane koštice i 4. razred gorki bajami tvrde, polutvrde i mekane koštice. Svaki razred dijeli se u podrazrede prema obliku koštice, koja je dugačka, šiljasta, polujajasta ili poluokrugla.

Bajami tvrde koštice imaju svjetlije lišće, plod jajast ili okruglast, u različitom stepenu spljošten i sad više sad manje šiljast, a koštice se dadu otvoriti jedino čekićem. Bajami meke koštice imaju jezgru redovito šiljastu. Gorki pak bajami imaju velike cvjetove s bijelim laticama i crvenkastom mrljom na dnu cvijeta. Redovito su tvrde koštice, ali ima slučajeva, da i gorki bajami imaju polutvrdu ili štaviše i mekanu košticu.

Slatki bajami ugodnog su i slatkog okusa, osobito kad se oguli kožica s jezgre. Sadrže obično do 55% masnoga ulja, 6% sladora, 3% ljepiva, 24% bjelančevine, 5% rudnih česti. Među bjelančevinama važna je sastavina emulsin. Gorki bajami sadrže iste sastavine, ali manje masnoga ulja (do 44%). Važna je sastojina amygdalin, koji se, ako je plod usitnjen i navlažen, pretvara zajedno s emulsinom u gorko ulje, plavičinu i slador.

Najbolje odlike za naše prilike su ove: Smokvički krupni mekiš (slične strane odlike su Princesa, Sultana, Regina), zatim Mekiš obični krupni, Čarski veliki polumekiš, Grozdasti polumekiš, Krupni zeleni tvrdiš i Obični gorkiš (grkiš).

Način gajenja. Bajam se gaji ili u čistim nasadima zajedno sa zeljnatim biljkama, koje prispiju prije, nego plod bajama počne dozrijevati. Razmak redova 10 m, a razmak bajama u redu 6 m. Može se gajiti i u vinogradima ili se pak gaji zajedno s lozom i maslinom, tako da se stavlja red bajama, red maslina, a razmak između tih redova 7—8 m. Među redovima gaji se loza uz razmak od 1·2 m. Kad stabla zemlju prekriju, loza se povadi, a kad i bajami dotraju, posijeku se, pa ostanu same masline, koje traju dulje. Za kućnu potrošnju sadi se po koje stablo blizu kuće.

Oplodnja cvjetova bolja je i prinos sigurniji, ako se sadi po više odlika zajedno, jer ako jedna odlika zataji, ne će druga. Kako je bajam po naravi samobesplodan (autosterilan), sama jedna odlika redovito bi zatajila. Za sadnju valja odabirati odlike sa što težom jezgrom, a izlučivati iz sadnje odlike sitne i okrugle kao i odlike sa dvije jezgre (dvojčice). Kasnije odlike obično zameću plod bolje, ali na zametanje ploda kao i na otpornost protiv leda djeluje i prehrambeno stanje stabla, pa na to valja paziti.

Berba i upotreba ploda. Bajami se mogu brati u dva navrata i to prvi put, dok je koštica mekana, a jezgra mliječna. Takvi nezreli plodovi ili se troše izravno, ili se ulažu u muštardu, ili se pak kandiraju. Zatim se bajami beru, kad su potpuno zreli, što obično biva u kolovozu, najkasnije na početku rujna. Plodovi rijetko kad otpadaju sami, nego se moraju ili otresti ili obrati rukom. Plodovi tvrde koštice obično se otresu, dok se bajami mekiši beru rukom. Pravovremeno obrani plodovi zlatožute su boje. Ako se berbom okasni, plodovi potamne, i manja im je vrijednost. Čim su obrani, suše se na suncu i zatim spreme. Neke odlike duljim čuvanjem postaju laganije, a neke mogu i ogrančaviti. Čuvaju se obično u hambarima kao i žito, u nevisokim hrpama ili pak u sanducima tako udešenim, da se plodovi mogu s vremena na vrijeme presipavati radi zračenja. I mekiši i tvrdiši spremaju se u hambare neoljušteni. Bajami tvrdiši oljušte se u času prodaje, dok se mekiši prodavaju zajedno s ljuskom. Stablo srednje snage i srednje rodovitosti daje prosječno oko 12—36 kg ploda zajedno s košticama, dok je opći prosjek rodovitosti obično od 4 do 7 kg na jednom stablu.

Bajami, osobito mekiši, cijene se kao desertno voće. Upotrebljavaju se i za pravljenje različnih peciva i kandita, za proizvodnju masnoga ulja i različnih emulzija. Iz gorkih bajama vadi se gorko bajamovo ulje. Drop samljevenih bajama upotrebljava se, kada se iscijedi ulje, u smjesi s boraksom i praškom ljubičina korijena za njegu kože. Bajamovo ulje vadi se iz slatkih i gorkih bajama. Žutkaste je boje, bez mirisa, a blagog i slatkog okusa. Osim za emulzije i blaže pomasti troši se i kao obično ulje; u trgovini je često pomiješano s drugim uljima. Upotrebljava se i za pravljenje bajamova sapuna, ali danas u manjoj mjeri, jer sapun, prodavan pod imenom bajamova sapuna, zapravo je kokosov sapun, parfimiran uljem gorkog bajama. Bajamove koštice upotrebljavaju se ovda-onda za bojadisanje rakije, a inače su dobro gorivo. I samo drvo bajama iskorišćuje se također za gorivo.

LIT.: M. Kišpatić, Iz bilinskog svijeta; A. Engler-K. Prantl, Die natürlichen Pflanzenfamilien; D. Tamaro, Trattato di frutticoltura; St. Ožanić, Bajam; I. Rittig, Voćarstvo; G. Bianca, Monografia del mandorlo comune; Cav. An. Aloi, Trattato di agraria; An. Rolet, Les conserves des fruits. S. O.

Od gorkog bajama, Prunus amygdalus Stokes var. amara (L.) Focke, dobiva se droga amygdala amara. To su jajastoduguljaste spljoštene sjemenke, kratko šiljaste, zaodjenute opnenastom i hrapavom žutosmeđom kožicom. Amigdalin, djelatna tvar sjemenke, raspada se na cijanovodik, benzaldehid i glikozu. U ljekarstvu uzimaju aqua amygdalarum amararum protiv kratkog daha.