BAILO, sredovječni naziv (u Francuskoj bailli) za više činovnika, koji su u pokrajini vodili i nadzirali upravu i vršili sudsku vlast u ime vladara. U mletačkoj republici stajao je b. na čelu trgovačkih faktorija u bizantskom carstvu, a kasnije u Turskoj, dok je b. u Carigradu vršio sudstvo u sporovima između mletačkih podanika, zastupao ih pred kadijskim i vojvodskim sudom i bio na čelu ureda tumača (dragomana), t. j. bio je poslanik republike. Naziv b. i bailija (punomoć) dolazi i u hrvatskim pravnim izvorima srednjega vijeka. A. D.

Srednjelatinski baiulus, ballivus »trhonoša«, bizantinsko-grčki βαίουλος »nadglednik carskih prinčeva«. U crkvenim viteškim redovima bio je ballivus upravnik balije (lat. ballia, balliva), koja je kod templara obuhvatala samo jedan samostan (komendu). Kod ivanovaca (malteških vitezova) bio je ballivus dostojanstvenik, čiji je rang bio niži od velikoga priora, a viši od komtura (komendatora). Balije njemačkog viteškog reda obuhvatale su po više komenda, t. j. samostana. G. Š.