BAÏF, Jean-Antoine, * Mleci 1532, † 1589, francuski pjesnik. Rodom iz pokrajine Anjou, po majci talijanskog podrijetla, prirodni sin Lazara de Baïfa. Lazare de Baïf, član stare anžujske porodice, za čitava je svoga života vršio diplomatske zadaće. Povrativši se u Francusku poslije dvije godine boravka u Veneciji, on je povjerio odgoj svoga sina nekomu profesoru po imenu Tusanu i onda slavnom Dauratu. B. je za svoje mladosti sklopio dragocjenih prijateljstava, pa se njegov pjesnički duh razvija pod utjecajem Ronsarda, s kojim je dugo bio kao učenik u koležu Coqueret.
Prvi su njegovi objavljeni stihovi kvartine, prevedene iz latinskih distiha, koje su s jednom odom i jednim epitafijem izašle 1551 u djelu Tombeau de Marguerite de Valois. No to je bilo tek igranje njegove jedva rođene Muze. Doskora se usudio slaviti svoje ljubavi, pa je u četiri godine objavio šest knjiga oda, soneta i pjesmica.
Život B. je ispunjen s malo događaja. Zna se samo, da je bio na Tridentinskom koncilu i da je poslije toga pošao u Italiju. U milosti na dvoru, on je zatim osnovao, zahvaljujući kraljevskoj darežljivosti, prvu francusku nacionalnu Akademiju, nazvanu »des Valois«, te je prvi pokušao usku suradnju pjesništva i glazbe, podvrgavajući jednu i drugu umjetnost strogim zakonima. Njegove pravopisne i metričke reforme su propale. Akademija, koju je stvorio, nije ga preživjela. Posljednje su mu godine bile ispunjene teškom i bolnom bolešću, koja mu nije davala odaha i od koje je umro 19. XII. 1589 u Parizu. Ostavio je brojna djela, od kojih slijedeća mogu zanimati upućene: Le ravissement d’Europe (1552), Chant de joie du jour des espousailles de François, roi dauphin, et de Marguerite, royne d’Ecosse (1558), Le premier de météores, komedija (1567), Oeuvres en rime (Poèmes, Les Amours, Les Jeux et les Passe-Temps, 1572—1573), Les Mimes, enseignements et proverbes (1576), i t. d.
B. je bio jedan od sedmorice u Plejadi. Učenjak i erudit važniji su kod njega od pjesnika, iako neke pjesme nisu pisane bez dražesti i boje. Krivo je činio, što je do krajnosti dovodio pogreške Plejade i što je pisao previše brzo i s poslovičnom lakoćom.
BIBL.: Potpuno izdanje svih njegovih pjesama: Poésies complètes, i t. d. izdao je Marty-Lavaux, Pariz 1870 u 2 sv.
LIT.: Augé Chiquet, La vie, les idées et l’oeuvre de Jean-Antoine de Baïf, 1909.