ADIPOSITAS. Gojaznost je bolest izmjene tvari i nastaje kao posljedica poremećene ravnoteže između kalorične vrijednosti i potrošene energije. Stanje abnormalne pretilosti bez većih smetnja metabolizma može nastati i zbog drugih razloga, na pr. endokrine etiologije — kod poremećenih funkcija žlijezda s unutarnjom sekrecijom — kao na pr. kod promjena hipofize t. zv. dystrophia adiposogenitalis (hipofizarni tip po Fröhlichu 1901) uz atrofiju spolovila i slabo razvijene sekundarne spolne oznake i t. d. Ta je endogena gojaznost (hipofizarna, tireogena, ovarijalna i t. d.) hereditarna, familijarna te se opaža u većem ili manjem stepenu u djetinjstvu i kod više članova obitelji, a naročito kod ženskih kombinirana sa dismenorejom ili amenorejom. Opaženo je, da neke osobe odebljaju poslije preležanih zaraznih bolesti. Vjerojatno utječu poznate ili nepoznate klice na endokrine žlijezde — dakle radi se opet o indirektnoj endogenoj gojaznosti. Osim te endogene gojaznosti razlikujemo i drugu vrstu, t. zv. egzogenu pretilost. Ova se obično razvija kod većinom lijenih i flegmatičnih osoba, koje se obilno hrane, češće jedu i piju (naročito alkoholna pića), a malo fizički rade. Nerijetko su oba spomenuta oblika gojaznosti kombinirana. Posebna rijetka vrsta gojaznosti je t. zv. adipositas ili neurolipomatosis dolorosa (Morbus Dercum 1888). Ova se sastoji u nakupinama sala osjetljivog na dodir ili pritisak. Uzrok nije poznat. Radi se također o endokrinom adipozitetu češće kod ženskih neuropata u klimakteriju, a patološko-anatomski mogu se ustanoviti degenerativne promjene štitnjače i hipofize. Liječenje se gojaznosti sastoji prema uzroku, i to kod obih navedenih vrstâ u oskudnoj ishrani, većem gibanju, gimnastici, masaži, kuri znojenja, balneoterapiji i elektroterapiji. Kod endokrine pak gojaznosti upotrebljavamo u prvom redu razne hormonalne preparate, naročito tireoideje, hipofize, ovarija, nadalje jod i t. d. V. V-ć.

Adipositas kod domaćih životinja nastaje u namjernom tovljenju životinja, kojima se čovjek hrani, tako što zdrave životinje, koje se obilno hrane i nedovoljno kreću, debljaju, osobito ako su proždrljive, flegmatične i konstitucijski tome naginju ili ako su uškopljene. Inače je neuroendokrino kao i lokalno debljanje kod životinja rijetko. Pretuste su životinje trome, brzo se zasope, oznoje i umore, postaju nesposobne za rasplod i brzo trpe od probavnih poremetnja. Izuzevši rijetke slučajeve endogenoga debljanja, na koje se utječe jačanjem izmjene tvari i diuretički, debljanje se dade redovito odstraniti reguliranjem hranjenja i držanja životinja. L. B-ć.