BAGREM (Robinia pseudacacia L.), pripada porodici lepirnjača (v.). Do 25 m visoko šumsko ili parkovno drvo. Kora mu je debela i grubo uzdužno ispucana. Pupovi maleni, goli, rđasto dlakavi; nalaze se po 3—4 na bazi peteljke lista. Lišće neparno perasto, 20—30 cm dugačko. Na peteljci lista nalaze se dva trna (palistića). Na listu ima 7—19 listića, koji su eliptični, ravna ruba, na vrhu malo urezani, a u urezu se nalazi malen šiljak. Cvjetovi su bijeli, mirisavi, lepirasti, poredani u gustim grozdovima, dugim 10—20 cm. Bagrem cvate na početku lipnja. Plod mu je mahuna 6—11 cm duga, 10—12 cm široka, smeđa, plosnata i gola. U njoj ima 4—8 smeđih bubrežastih sjemenki.

B. ima velik broj varijeteta, koje se uzgajaju u vrtovima, kao: var. unifolia Talou (ima uglavnom jedan listić), var. erecta Rehd. (raste piramidalno), var. dependens Rehd. (viseće grane), var. inermis (bez trnova), var. umbraculifera D. C. (bez trnova, krošnja kuglasta i gusta), var. semperflorens Carr. (cvate cijelo ljeto).

Iskonska nalazišta bagrema steru se duž sjeverno-američkog Appalachian gorja, od Pennsylvanije do Georgije, te od Appalachiana do Mississippija. Odanle se bagrem proširio u sve sjevernoameričke države. U Evropu ga je unio 1601 Robin, liječnik francuskog kralja Henrika IV., zasadivši ga u botanički vrt u Parizu. U minula 3 stoljeća udomaćio se u velikom dijelu Evrope. U Madžarskoj zaprema 14% površine svih šuma. Velik dio šumskih površina zaprema i u Rumunjskoj. Kod nas b. raste u području šumske zadruge kitnjaka i običnog graba. M. A.

B. uspijeva dobro samo u blagoj klimi, gdje dobro raste vinova loza, i to na rahlom, dubokom i razmjerno toplom tlu. Napose mu dobro odgovara ilovasto-pjeskovito, kao i suho pjeskovito humozno tlo. Izbjegava mokra i odviše kisela tla. Za dobar uzrast traži dosta svijetla. Izdanačka snaga iz panjeva vrlo mu je velika, a također se dobro pomlađuje tjeranjem izdanaka iz žilja. Radi toga se bagremove sastojine uzgajaju ponajviše kao šume panjače, koje se podižu sadnjom prikraćenih jednogodišnjih do dvogodišnjih biljaka. Bagremove sastojine rastu u mladosti vrlo brzo, te se iz njih u dobi od 5 godina dobiva dobro vinogradsko kolje. Na 1 ha 5-godišnjeg bagremova koljosjeka može se na srednje plodnom tlu uzgojiti oko 7000—8000 kolaca, 2^∙5—3 m dugih i u sredini 3—5 cm debelih. Bagremovi izdanci rode dobrim sjemenom počevši već od treće godine. Sjeme zadrži klijavost 3—4 godine.

LIT.: E. Vadas, Die Monographie der Robinie, Selmecbanya 1914; M. D. Dracea, Beiträge zur Kenntnis der Robinie in Rumänien, Bukurešt 1926; A. Petračić, Istraživanja o strukturi i prihodu bagremovih koljosjeka, Glasnik za šumske pokuse, br. 4, Zagreb 1935, s. 47—64. A. P-ć.

Bagremovina (drvo bagrema) je veoma izdržljiva i trajna, osobito na vlažnom. Odlično je kolarsko drvo. Upotrebljava se kao brodograđevno, stolarsko i rudničko drvo, te za vinogradsko kolje. Dobro je ogrjevno drvo. Tehnička svojstva: spec. težina 0∙73 g/cm³, čvrstoća pritiska 590 kg/cm², natezanja 1480 kg/cm², savijanja 1200 kg/cm², spec. radnja loma 1^∙14 mkg/cm², tvrdoća 870 kg/cm².

LIT.: Kollmann, Technologie des Holzes, Berlin 1936. I. H-t.