A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Baglivi, Đuro
Svezak: 2
Stranica: 96
Vidi na enciklopedija.hr:
Baglivi, Đuro
BAGLIVI, Đuro, *Dubrovnik 1668, † Rim 1707, najznatniji liječnik, kojega je rodila naša zemlja. Njegov djed imenom Đuro Armeno, sin Nikolin, došao je u Dubrovnik iz Armenije. U Dubrovniku se oženio Dubrovčankom, imenom Anicom. S njom je imao četvoro djece: Mariju, Vicka, Jakova i Vlaha. Umro je u Dubrovniku, a oporuka njegova od 3. X. 1655 objavljena je 9. X. iste godine i nalazi se u Arhivu dubrovačke republike, a spominje je i Appendini u Notizie istoricocritiche.
Vlaho, najmlađi sin Đure Armena, oženio se u Dubrovniku dva puta. S drugom ženom Anicom Lupi, kćerkom Savca Jakova Lupija, imao je 2 sina. Stariji se Đuro rodio 10. IX. 1668, a mlađi Jakov 24. II. 1670. Vlaho je umro u listopadu 1670. Za siročad Đuru i Jakova najprije se pobrinuo stric Jakov, no i on umre već 1679, a Marija Dragišić, neka sirota žena, valjda sluškinja kod Jakova, dade ih u školu isusovaca (Collegium Ragusinum), gdje su se za mladiće zauzeli isusovci Rafo plemeniti Tudizić i Miho Mondegai, obojica Dubrovčani. Tu je starijega 7. V. 1682., dakle u 14. godini, krizmao biskup Petar Torres, pa prema tome ne stoji uobičajena tvrdnja, da je u najranijoj mladosti otišao u Italiju. Naprotiv, njegov se odlazak u Italiju ima pripisati tome, što je isusovca Mondegaia, koji je naučavao u Italiji, jednom zgodom umolio Petar Angelo Baglivi, liječnik u Lecceu, u Apuliji, da bi mu isusovci iz Dubrovnika poslali darovitog dječaka, koga će on odgojiti. Isusovci poslaše Đuru Armena. Brat liječnika Petra Angela Baglivija, koji je bio kanonik, uzme na odgoj brata Đurina Jakova. Tako obojica dobiše valjan odgoj. Braća su u naukama lijepo napredovala, i s njima su bili zadovoljni njihovi odgojitelji te im dali i svoje prezime, pa se otada zovu Baglivi. Tako je Đuro Baglivi po majci i baki, a i po ocu, rođenom Dubrovčaninu, podrijetla dubrovačkoga, a u Dubrovniku je proživio i svoju mladost, valjda sve dok nije pošao na sveučilišne nauke u Italiju. V. B.
Medicinu je učio u Napulju, a dovršio u Padovi i Bologni, gdje je valjda postigao i čast doktora. Iza podužih putovanja nastanio se u Rimu 1692. Tu je stekao glas i položaj: postao je liječnikom pape Inocenta XII., pa Klementa XII., profesorom anatomije, a onda teoretske medicine na rimskom sveučilištu i konačno članom različitih naučnih akademija. Njegova djela mnogo su puta izdavana u cjelini i napose. Glavna su: De praxi medica, 1696; Specimen quatuor librorum de fibra motrice sana et morbosa, 1700; Series variarum dissertationum, 1704; De morborum successionibus; Canones de medicina solidorum; De morborum et naturae analogismo; De tarantula. U povijesti medicine poznat je Baglivi kao sljedbenik čiste nauke Hipokrata i neprijatelj teoretiziranja. No to nije sasvim točno. On je eklektik i pokušava najrazličitije struje na korist bolesnika sažeti u jedno. Pristaša je klasičnog opažanja bolesnika i svega oko njega. Odličan je eksperimentator. On drži jednako važnim sokove u tijelu čovječjem kao i njegove krute dijelove. I to uvažavanje krutih solidnih dijelova tijela i njihovih fizičkih svojstava navela su pogdjekojeg stručnjaka, da ga pribroji ondašnjoj liječničkoj školi fizikiatara (scuole fisiatriche). Međutim se u gdjekojim radovima približava idejama našega Patricija (1529—1597).
LIT.: Najpotpuniji su radovi o Bagliviju: N. Selak, Život i djela Đura (Armena) Baglivija, Rad Akad. CVII.; A. Castiglioni, Un clinico del secolo XVII, pa još neizdana predavanja na XI. međunarodnom kongresu za povijest medicine u Dubrovniku 1938, održana na svečanoj sjednici u počast Bagliviju (Sigerist, Thaller). L. T.